Iako moderni praktikanti zoroastrizma (točnije nazvanog Mazdayasna) imaju tendenciju osporiti ovo, obilje drevnih spisa, kao i suvremeni opisi susjednih naroda, pokazuju da je religija predislamske Perzije naučavala da je najblaženiji brak je jedno s čovjekovom majkom, sestrom ili kćeri. Odnosno, krvno-srodnički (incestuozni) brak (srednjoperzijski xwedodah) nije bio samo toleriran, nego je pozitivno potican na vjerskim osnovama. Znanstvenici se ne slažu oko toga je li ovaj xwedodah bio raširen među stanovništvom ili je bio ograničen na plemićke i svećeničke klase. Također postoji neslaganje oko toga je li ova praksa bila prevladavajuća kroz povijest Perzijskog carstva ili samo tijekom sasanidske ere (224.