Visoka ebanovina djevojka

Alexander se probudio, dašćući i tresući se od straha. Još je bilo mračno, a hladan je povjetarac puhao kroz otvoreni prozor. Bio je zahvalan na hladnom zraku koji mu je ljubio golo tijelo. Bio je znojan, au očima su mu bile suze. Christian je zabrinuto sjeo.

"Alexander, što nije u redu?"

Alexander se okrenuo prema Christianu i iznenada ga zagrlio, zarivši lice u Christianova prsa. "Ne mogu spriječiti noćne more da dolaze." Zajecao je. "Te noći stalno iznova čujem krike i vidim bakino lice. Nisam je Alexas Texas porn spasiti, pokušao sam, ali." Pokrio je usta rukom i dao sve od sebe da obuzda jecaje, ali suze jednostavno nisu prestajale.

Christian ga je držao uza se, govoreći mu umirujuće. "Volio si svoju baku, ona je to znala. Učinio si sve što si mogao, siguran sam u to."

Alexander je polako odmahnuo glavom dok je gledao u Christianove oči. "Ne." Šapnuo je. – Pobjegao sam, kao kukavica.

Christian je suzio oči dok je promatrao Alexandera. Mogao je reći da je bio prestravljen događajima te noći iako nikada zapravo nije rekao Christianu što se dogodilo. Sastavio je samo mali dio priče od dijelova koje mu je Alexander ispričao. Nije mogao zamisliti da će Alexander ikada trčati. Nikako nije bio kukavica, ali ako je bio prisiljen pobjeći iz svog doma i ostaviti svoje voljene, onda mu se moralo dogoditi nešto doista užasno. Christian je znao da se nikada neće oporaviti od te noći ako se ne bude mogao suočiti s boli iz prošlosti. Što god se dogodilo, razdiralo ga je iznutra.

"Alexander", rekao je tiho, podigao ga i privukao bliže sebi. "Nikad mi zapravo nisi rekao što se dogodilo. Znam da je bilo strašno, ali rijetko pričaš o tome. Što ti se dogodilo te noći. Čega si se toliko uplašio. Baka ti nije umrla od neke bolesti, zar ne. Molim te, reci mi što se dogodilo."

Alexander je obrisao oči.– Ne, nije umrla od bolesti. Rekao je, a glas mu je zvučao tiho i ljutito. "Ubijena je. Došli su noću, kad smo svi spavali. Moja baka, ja i dvoje slugu koje smo zaposlili. Tako su se brzo obrušili na nas da nismo imali šanse. U tren trenutka oko, cijeli moj svijet je planuo."

Dok je Alexander nastavljao objašnjavati događaje one noći kada je njegova baka ubijena, val bolnih sjećanja obrušio se na njega. Sve što je mogao učiniti bilo je da ostane miran dok je ponovno proživljavao tu užasnu noć, a Christian je po načinu na koji je drhtao uz Spice girl sex mogao reći da je to bilo vjerojatno najgore iskustvo u njegovom mladom životu.

___________________________________________________________

Zadnji put je Alexander vidio Malcolma i Annu žive ranije tog dana. Anna je bila u kuhinji mijeseći tijesto da napravi kruh za večeru. Toplo se nasmiješila Alexanderu dok je ulazio u malu sobu, s naručjem punim drva koje je skupio za vatru. Malcolm je ušao iza njega noseći dva zeca koje je nježno položio na drveni stol. Bili su uhvaćeni u zamke i iako su još bili živi, ​​bolovali su i polako umirali. Alexander nije imao srca da ih sam ubije pa je Malcolm poslao Alexandera da skupi drva. Nakon što je dječak nestao iz vida, brzo je oslobodio životinje i slomio im vratove.

Anna je pogledala svog muža i odmahnula glavom uz znakovit osmijeh. "On nikada neće naučiti na taj način kako znaš."

Malcolm se malo nasmijao. "Dječak je još mlad. Daj mu vremena."

"Da." Anna je kimnula. "Naučit će ili će umrijeti od gladi. Brine me što će biti s njim kad nas ne bude."

"Njegovo srce je čisto. Samo ne voli vidjeti da stvari pate, ali znam što govoriš. Mora naučiti." Malcolm je uzeo nož iz ormarića i pozvao Alexandera k sebi.

Alexander je odmah došao, nasmijan i poslušan kao i uvijek, ali kada je vidio Malcolma kako drži nož, osmijeh je nestao s njegova kerubinskog lica.

"Ne." Alexander je tiho rekao odmahujući glavom."Molim te, ne tjeraj me na to." Suze su mu napunile oči dok je uzmicao.

"Hajde sad momče." rekao mu je Malcolm, glasom što je nježnije i brižnije mogao zvučati. "Neće Visoka ebanovina djevojka osjetiti, već su mrtvi."

"Ali. jednostavno ne mogu." Zajecao je.

"Želiš li jesti večeras, dijete?"

Alexander je duboko udahnuo i polako krenuo prema stolu, oklijevajući uzimajući nož. Ruke su mu se tresle. Srce mu je nepravilno lupalo kad je ispružio ruku i uhvatio zeca, osjećajući kako mu meko krzno klizi između prstiju. Od hladnog, tvrdog tijela životinje naježila mu se koža te je iznenada ispustio nož i ustuknuo. – Ne mogu. Iznenada je povikao.

Malcolm ga je posegnuo za rukom, ali Alexander se povukao i pobjegao iz kuće. Starac je dozivao za njim, ali Aleksandar nije prestao. Otrčao je do stare staje i popeo se na sjenik, šćućuren u kutu dok je plakao uz hrpu slame. Odjednom se osjećao kao govno. Imao je osamnaest godina, sada je bio muškarac, ali još uvijek toliko poput djeteta da ga je bilo sram.

****

Legao je uz sijeno jecajući i zaspao. Tama je brzo došla te noći, gutajući svjetlost dok je Alexander spavao. Kad se sljedeći put probudio, noćno je nebo gorjelo. Čuo je vrisku i topot desetaka konja koji su okruživali kuću. Alexander je dopuzao do vrata potkrovlja i provirio u metež. Oči su mu se raširile kad je ugledao hordu ljudi, radije barbara, koji su napali njegovu zemlju. Zapalili su kuću i natovarili svoje konje s ono malo što su mogli naći za ukrasti.

Alexander se sagnuo među sijeno i rukom pokrio usta kako ne bi zaplakao od šoka. Nije znao koliko je dugo tamo ležao, grčeći se od straha prije nego što je smogao hrabrosti ponovno pogledati kroz vrata i ostao bez daha od onoga što je vidio. Isprva je izgledalo kao da su muškarci vukli dvije velike vreće po tlu, ali kada se usredotočio, vidio je da nema vreća.Ono što su vukli bila su tijela. "Ne." Alexander je tiho zacvilio. "Bože ne."

"Nađite dječaka!" Tamnokosa žena ljutito je vikala na muškarce. "Mora biti negdje ovdje. Provjerite staju!"

Alexander je u tom trenutku znao da je u opasnosti. Ako su ga našli u staji, bio je mrtav. Skočio je na noge, a zatim otrčao do kraja golubarnika i sakrio se ispod hrpe slame. Mogao je čuti kako muškarci ulaze u staju i kreću se uokolo, bacaju stvari i gunđaju u bradu tako tiho da nije mogao razabrati što govore.

"Ovo je besmisleno." Jedan od Njegova masivna glava penis skliznula je unutar mog čvrstog rektuma povikao je frustrirano. "Dovedi staru vješticu!"

Trenutak kasnije u staju su Milf kćeri prijatelj dva čovjeka vukući nešto sa sobom. Alexander je slušao, previše se plašio da pogleda, ali kad je čuo kako baka plače, smogao je snage da otpuže do ruba poda i pogleda dolje između gredi.

"Jesi li ovdje, dečko?" Čovjek je vikao. "Vidiš što imamo ovdje. Želiš da vještica pati?" Kad Alexander nije pokušao odgovoriti, čovjek se namrštio i prijeteći pogledao staricu. "Dobro dečko, neka ti bude." Izvukao je bodež iz remena oko struka i prinio ga staričinu grlu. "Neka njezina krv bude na tvojim rukama!"

"Ne!" Alexander je iznenada vrisnuo dok je ustao s mjesta na kojem se skrivao. "Pusti je!"

Grubi čovjek nasmiješio se kad je podignuo pogled. "I mislio sam." Zasiktao je.

Alexanderova baka je ostala bez daha kad je vidjela da je gleda dolje. — Nema djeteta. Vrisnula je. "Trčanje!"

– Neću te ostaviti. Alexander je jecao. "Molim te, pusti je, stara je. Učinit ću sve što kažeš, samo je pusti."

Njegova je baka mahnito odmahivala glavom. "Moje je vrijeme prošlo." Molila je. "Spasi se dijete. Učini kako ti kažem i bježi."

– Žao mi je bako. Alexander je jecao. "Ali neću." Uzeo je ljestve i počeo silaziti. Zver ga je zgrabio za ruku i bacio na zemlju.

"Glup dječak." Zver se nasmijao.– Trebalo je poslušati staricu. Uhvatio je Aleksandra za kosu i povukao ga na koljena. "Odnesite ovaj Plonker šefu, momci. Neka se ona pozabavi njima."

Aleksandar se borio protiv opake zvijeri koja ga je držala. Psovao je i derao ruke u pokušaju da udari divljaka, ali je bio divljački gurnut u dvojicu jednako velikih i barbarskih muškaraca koji su ga uhvatili za ruke i odvukli iz staje protiv njegovih protesta.

Brute je dao znak drugom od svojih ljudi da ga slijedi sa staricom dok je vodio ostatak svojih ljudi iz staje i natrag do mjesta gdje je čekala žena koju je Alexander ranije vidio.

Žena je sjahala s konja dok su se muškarci približavali s Alexanderom. Gurnuli su ga naprijed tako da je pao na koljena pred njom. Pogledala ga je, pomno ga proučavajući, dok je stavljala prst ispod njegove brade i podigla mu glavu tako da mu je uhvatila pogled, a zatim se namrštila. "Nisi ono što sam očekivao." Rekla mu je tiho, gotovo tužno. "Nadao sam se nečemu više od tebe, ali kad te pogledam, sve što vidim je prestrašeni dječačić. Teško da si vrijedan mog vremena."

Alexander je bio tako zbunjen. Nije imao pojma tko je ta žena ili što želi s njim, a kamoli zašto bi ona predvodila ovaj napad na njegovu obitelj. Bili su siromašni farmeri, jedva da ih je itko poznavao i sigurno nisu imali nikakvu vrijednost. Koliko je Aleksandru poznato, njegova baka i on nisu imali neprijatelja, barem nijednog koji je znao gdje su. Sve godine koje su proveli u skrivanju i Alexander se, nikad ne znajući zašto, iznenada zapitao je li ih onaj od koga je njegova majka pobjegla ipak nekako pronašao.

Činilo se ipak malo vjerojatnim. Osim ako tu ženu nije poslao netko drugi. Bila je premlada da bi bila uključena u nešto što se dogodilo prije nego što se Alexander uopće rodio. Bila je jedva nešto starija od njega i vrlo lijepa. Nije bila nimalo slična barbarima kojima je zapovijedala. Aleksandar je zaključio da su oni samo unajmljeni ratnici. Krvava horda.Ljudi koji se bore ni za koga i nisu odani nijednom kralju ili zemlji. Borili su se za slavu i zlato i uzbuđenje ubijanja. Ali ovu ženu takve stvari nisu zanimale. Alexander je po načinu na koji ga je pogledala mogao zaključiti da postoji još nešto što traži.

Mržnja i bijes u njezinim očima govorili su mu da je tražila osvetu iako nije mogao shvatiti kako ju je njezina potraga dovela do njega. Jednostavno nije imalo smisla. Podigao je pogled prema njoj, moleći je očima dok su mu vrele suze padale niz blijede obraze. Kad ju je pogledao u oči, ipak se iznenadio što je u njima vidio tračak milosrđa, ili je barem tako mislio. Mržnja je na trenutak nestala da bi je zamijenilo nešto poput sažaljenja. Bilo je nešto poznato u njezinim očima i na njezinu licu, a na trenutak je i ona to primijetila.

Oči su joj bile neobične nijanse ljubičaste, poput njegovih. Njezina gavranova kosa spuštala joj se niz leđa u čvrstu pletenicu, ali boja i val kose također su joj bili slični. Oblik njezina lica, mekoću njezine kože. Kad ju je pogledao, bilo je kao da gleda ženstveniju verziju sebe.

"Tko si ti?" Iznenada je upitao, suzivši oči dok je zurio u nju.

Nasmiješila se. – Ne poznaješ me?

Alexander je odmahnuo glavom. "Trebam li?"

Ljutnja joj se vratila na lice kad se uspravila, puštajući njegovu bradu. Namrštila se. "Ne, pretpostavljam da ne bi. Pretpostavljam da ti majka ili stara vještica koju zoveš bakom ne bi rekla za mene. Ne znaš ništa ni o meni ni o sebi. Tko si ti. tko smo MI ili odakle dolazimo. Što se mene tiče, ja sam ta koja je bačena. Odbačena kao smeće i ostavljena da umre na ulici. Ti.ti si bila voljena i zaštićena. Zaštićena od zla svijeta koje Bio sam bačen u!"

Alexander je odmahnuo glavom. – Ne razumijem. Zajecao je.

"Zato što si budala!" Zasiktala je dok se vraćala do svog konja."Osigurajte dječaka i staricu, a zatim spalite staju i sve ostalo što ne možete koristiti. Napravit ćemo kamp na padini."

Vođa horde gladio je bradu dok je razmišljao o zapovijedima koje je dobio. "Milady?" Pitao ju je iako mu je glas bio oprezan i drhtav. "Zašto zadržati njih dvoje. Ne bi li bilo najbolje ubiti ih oboje. Nejaku staricu i Molly. Sigurno bi samo stali na put."

Žena je bijesno pogledala muškarca i nasmijala se, a glas joj je bio pun otrova dok je govorila. "Nemoj me ispitivati." Upozorila je. "Imam svoje razloge koji vas se ne tiču. Ako želite svoju plaću, to jest. Učinite što sam rekao. Zavežite ih. Imam koristi od dječaka."

Zver je kimnuo. "Da, miledi." Okrenuo se i dao znak svojim ljudima da učine prema uputama. "Vežite ih!" Vikao je. Njegovi su ljudi bez oklijevanja učinili kako im je rečeno.

Alexander i njegova baka odvedeni su do starog bunara na južnoj strani farme i vezani za stup, ruku vezanih iza njih. "Molim." Molio je muškarce. "Moja je baka stara i nije dobrog zdravlja. Dajte joj udobniji smještaj. Učinite sa mnom što hoćete, ali je poštedite više neudobnosti."

"Začepi gubicu, churle." Vojnik je zarežao. "Ili ću zatvoriti umjesto tebe!"

Čvrsto je povukao užad, zarivši Alexandera u zapešća i natjeravši ga da se trgne od boli. Čovjek se udaljio, a Alexander je uzdahnuo. – Žao mi je, bako. Šapnuo je.

"Ovo nije tvoja krivnja." Rekla mu je starica.

"Trebao sam se boriti protiv njih." On je rekao. "Trebao sam te zaštititi."

"Bili biste ubijeni."

"Barem bih umro s nekim dostojanstvom." Alexander se namrštio i spustio glavu. "Bilo bi bolje nego da sam umro kao kukavica."

"Trebao si pobjeći kad sam ti rekao." Okrenula je glavu u stranu, naprežući se da ga pogleda.

"I ostaviti vas na miru?" Alexander je odmahnuo glavom. "Kako bih to mogao. Ne bih nikad."

"Znam." Uzdahnula je naslonivši glavu na tvrdi kamen bunara. „Mnogo si sličan svom ocu.Previše. Njegova ljubav prema tvojoj majci ih je oboje ubila."

"Zašto nikad ne govoriš o njemu?" upitao ju je Alexander. "Jedva da znam išta o svom ocu. Kažete da je bio tako velik čovjek, ali zašto nas je ostavio ovdje?"

– Nagodio se s vragom. Starica je rekla. Glas joj je bio drhtav i pun tuge dok je govorila. "Tvoja je majka trebala biti odvedena u Avimur, da živi u palači pod zaštitom kralja. To je bio dogovor koji je tvoj otac sklopio s njim. Zauzvrat je tvoj otac otjerao hordu Dronar. Kralj ga je ipak izdao, a tvoji majku, i naredio da je ubiju prije ulaska u grad. Iste noći kralj je odjahao do mjesta gdje su vaš otac i njegovi vojnici bili utaboreni i sve ih je poslao."

– Kako je moja majka pobjegla?

"Nije pobjegla, dijete moje. Bio je ljubazan čuvar koji nas je pustio da pobjegnemo. Sažalio se nad njom u njenom stanju. Nosila te je i nije mogla podnijeti da ubije trudnicu. Rekao nam je da bježimo i tako smo trčao. Sakrili smo se u šumi do jutra, a zatim hodali pola dana dok nismo došli do farme. Tvoja je majka bila umorna od putovanja i farmer nam se sažalio. Dopustio nam je da prenoćimo. Njegova nas je žena nahranila. A u jutro nas je odveo svojim kolima u Allanar. Tvoja je majka prodala sve dragulje koje je imala sa sobom i mogli smo kupiti ovu zemlju i unajmiti dvoje slugu. Ostatak priče znaš. Ovdje si rođen i čini se kao da oboje ćemo umrijeti ovdje."

Alexander je razmišljao o onome što mu je baka upravo rekla. "Ti nisi baš moja baka, zar ne?" Pitao ju je.

Starica se nasmiješila. Kimnula je dok ga je pokušavala pogledati. " Cijeli život si Najlonska tranny slika poznavala kao Nan. Pomogla sam te roditi. Odgajala sam te nakon majčine smrti i voljela sam te cijeli život. Ali ne, dijete moje, ja ti nisam baka. Bar ne u krvi Ja sam sluškinja. Zovem se Nanami. S tvojom sam majkom od njezina rođenja i kad joj je otac naredio da napusti njegov dom, otišao sam s njom.Volio sam je kao da mi je vlastita kći.

U stvari, njezina je vlastita majka malo marila za nju, čak i dok je bila dijete. Bila je previše zabrinuta za zabave i zabavu. Bila je vrlo važna dama i poznata po svojim ekstravagantnim balovima i večerama. Ismey joj je bio samo smetnja. Oh, voljela je paradirati i pokazivati ​​je. Ali kada je riječ o majčinstvu, bojim se da se Lady Sophia nije zanimala za svoje dijete."

Sumnjao je već neko vrijeme, ali sada je istina otkrivena. Ali to nije bila cijela priča. Nešto je nedostajalo. Nešto što bi objasnilo zašto je njihov dom napadnut, njihove sluge ubijene, a njih dvoje sada zarobljeni. Alexander je sada znao da žena u crnom nije željela kuću ili njihovu imovinu. Nije došla po njegovu baku. Bio je to on. Aleksandar je bio ključ svega što se dogodilo i znao je da mu je baka cijeli život nešto tajila. Ali hoće li ona sada doći, pitao se.

"Tko je ona?" - tiho je upitao. "Žena u crnom. Znam da znaš. Molim te, reci mi istinu. Zašto mi izgleda poznato i što je mislila kad je rekla da je ona bačena i ostavljena da umre?"

Nan je zatvorila oči i duboko i bolno izdahnula. "Nadao sam se da nikad nećeš biti opterećen cijelom istinom. Istinom o tome što se dogodilo one noći kad si rođen. Bilo je to previše za tvoju majku da podnese i bio si tako slab, tako malen, učinio sam ono što sam mislio najbolje da vas oboje zaštitim."

Alexander je suzio oči dok ju je slušao. – Što, bako, što si učinila?

***

Suza je kliznula iz staričinog oka kad se sjetila Ismeya. Bol koju je djevojka nosila te noći bila je neopisiva. Kako je vrištala i plakala i Nan je učinila sve što je mogla da joj ublaži bol, ali čak ni biljni pripravak koji je popila nije pomogao. Kao da je iznutra razdiru.Isprva je Nan proklela Kralja Demona jer je ostavio damu u takvom stanju. Njegov dogovor s vragom ih je sve prokleo. Ismey je trebao njegu liječnika. Nan je bila uspješna babica. Tijekom godina rodila je bezbrojne bebe, ali ovaj put je bilo drugačije. Bilo je toliko krvi. Ako se nešto ne poduzme, i to brzo, gospođa bi iskrvarila.

Anna je ušla sa svježim krpama i čistom vodom. Pogledala je gospođu sa zabrinutošću u očima. Nan je poznavala taj Seks sazrijevanja žene i kimnula je ženi. "Dijete se nije okrenulo." Nan joj je rekla tmurnim i zabrinutim glasom.

"Zar ništa ne možete učiniti?" upita Anna.

Nan je odmahnula glavom. "Učinila sam sve što znam, ali ovaj porođaj nije prirodan. Bojim se za majčin život, ali i za dijete, jer nijedan normalan lijek ne pomaže."

"Onda smo je izgubili?" Anna je obrisala suze iz očiju dok se pripremala za gubitak svoje ljubavnice. Ali baš kad je izgubila nadu, začula je kašalj ispred vrata. Okrenula se i ugledala Malcolma kako lebdi sa strane praga. Nije se usudio ući u rađaonu jer je to muškarcima bilo zabranjeno, ali imao je što reći i želio je pažnju svoje supruge.

Anna je izašla iz sobe i otišla u hodnik kako bi se sastala sa suprugom. Malcolm je skinuo šešir i na trenutak se poigrao s njim dok je pokušavao malo smiriti živce. "Ako je ovaj porođaj neprirodan, onda je možda jedini način da spasimo dijete i majku neprirodnim putem."

"Što to govoriš?" Anna je stisnula oči dok je gledala Malcolma kako se bori. Bio je nervozan i pomalo uplašen, ali njegovo je uvjerenje bilo snažno. Nije se želio suočiti sa smrću Lady Ismey ništa više od žena.

"Gospodarica Niobe." Malcolm je prošaptao to ime kao da je i sam zvuk zloban. "Čuo sam da se priča o nekoj jakoj magiji, magiji koja može spasiti ljude. Čak i vratiti mrtve među žive."

Anna je dahnula. "Govoriš o mračnoj magiji. Niobe je vještica.Ništa dobro ne dolazi od sklapanja ugovora s vješticom."

"Možda i ne, ali ovdje ne govorimo o običnom djetetu. To je dijete demona. Tko o tome zna više od vještice. Ona im je možda jedina nada. Mislimo da ćemo ih pustiti da umru. Jednostavno nije u redu. "