Tinejdžeri vole seks

Tamno nebo nastavilo je pljuštati po njemu svojom ledenom kišom i susnježicom. Odjeven samo u majicu kratkih rukava, otvorenu košulju na kopčanje, traperice i tenisice, Jonathan se okrenuo prema sada rijetkom prometu prema jugu na I-75.

Ispružio je palac moleći se da mu se netko smiluje. Hladnoća je doista prožela samo njegovo biće svojim nemilosrdnim ledenjačkim prstima. Znajući da će se, ako uskoro ne dobije pomoć, smrznuti na rubu autoceste.

Veliki plavi konvencionalni Freightliner zarežao je i zaustavio se na popločenoj bankini točno ispred njega. Suvozačeva vrata su se otvorila i on je pojurio na njihovu stranu.

"Izađi s hladnoće, dečko." Vozač je vikao. "Što, dovraga, radiš ovdje na ovakav dan. Nije li te mama bolje naučila?"

"Moja majka je mrtva, gospodine." Mladić se svečano vratio dok se on penjao u taksi.

"Pa, nije ni čudo." Čovjek se činio vrlo iznerviranim njegovom pojavom. "Nemaš posla ovdje na dan kao što je ovaj, sine. Mogao bi uhvatiti svoju smrt."

"Nemam kamo otići, gospodine." Mladi su priznali.

"Kamo ćeš onda, dovraga?" Čovjek se uznemirio dok je brusio zupčanike vraćajući se na cestu.

"Samo gdje god." Jonathan se vratio.

"Hmp." Čovjek se hladno izrazio. "Ne bih bio vani na ovakav dan."

"Nitko mi neće dopustiti da sjedim na kamionskim stanicama i sve. Stalno me tjeraju." branio se Jonathan.

— Neka sam proklet. Činilo se da čovjek tada pomalo suosjeća.

– Kako da ti se odužim. upita Jonathan drhteći u svojoj hladno mokroj odjeći.

"Ah.", odmahnuo mu je čovjek s blagim osmijehom. "Meni je dovoljno samo to što znam da nisi vani i smrzavaš svoje dupe." Čovjek mu se naceri, a zatim pogleda natrag na cestu.

"Mogao bih učiniti stvari za tebe?" Jonathan se tada ponudio.

"Da?" Čovjek je djelovao zainteresirano. "Kao što?"

"Napuniti gorivo za svoj kamion. Operi ga. Neka bude uredan i pokupljen. Spavati s tobom?" Jonathan je znao da bi u ovom trenutku učinio sve. Neće biti ništa drugačije od onoga što je znao kod kuće.

"Što si rekao?" Čovjekov izraz lica dramatično se promijenio.

"Rekao sam."

Ljutiti ugriz muškarčevog bekhenda natjerao mu je glavu na naslon sjedala. Ostao je ondje osjećajući se tako sam. Toliko zbunjen da više nije imao ništa u Azijski porodični portreti. Ovo je sve što je znao. Bilo je to sve što je znao cijeli život. Kada se to trebalo promijeniti. Tko bi ga spasio od zlostavljanja koje je neprestano doživljavao od svih s kojima je došao u kontakt?

Kamion je usporio i ponovno se zaustavio na rubu. Posegnuvši preko njega, čovjek je otvorio suvozačeva vrata. Zgrabivši mladića bacio ga je na zemlju. Zalupivši vratima, počeo se kotrljati ne obazirući se ni na to što su dječakove noge bile u opasnosti.

Jonathan se otkotrljao s tandema prikolica prije nego što bi mu smrskali noge pod svojom okrutnom težinom. Sjedeći na smrznutoj travi kratko je vrijeme glasno zaplakao poželevši da je sada dopustio prokletoj stvari da mu potpuno okonča život.

Polako ustajući, ponovno je krenuo prema jugu. Sada čak ni ne pokušavam dobiti prijevoz. Samo se nadao da će uskoro umrijeti. I nadao se da će to biti brza smrt.

Ne previše zaostajući, Bruce je prilagodio glasnoću na svom CB-u začuvši režavi starački glas koji se žalio na mladićevu predusretljivost.

"Ja nikad nisam." govorio je u pozadini. "Taj prokleti klinac ponudio mi je jebeno popušivanje."

"Je li ti ga dao?" Pitao je tada neki drugi vozač.

"Dovraga, ne. Izbacio sam me iz svog kamioneta. Nemam vremena za takvo smeće." Čovjek je izjavio.

"Moj, moj, moj." Bruce je polako odmahnuo glavom jer je želio biti bliže prijelazu državne granice Georgije. "Gdje je ovo jadno dijete?" Zgrabio je mikrofon pitajući u eteru.

"Upravo sam ga izbacio na 350 milja." Čovjek se vratio.

"Proklet." Rekao je sam sebi dok je smanjivao brzinu kako ne bi pritisnuo kočnicu.

Vrijeme je bilo podmuklo i to bi se dijete uskoro smrznulo ako mu netko ne pomogne. Vani je Diplomiranje hladnih dvadeset i tri stupnja. I to prije faktora vjetra i hladnoće.Sam po sebi vjetar je spuštao vanjsku temperaturu na nevjerojatno hladnih devetnaest niže. Rekordna hladnoća u državi uskoro bi ubila mlade da mu ne dođe vrlo brzo.

Posegnuvši za cigaretom, zapalio ju je nadajući se da će ga moći dohvatiti prije nego što ga netko drugi podigne. Ili da bi, ako bi to učinili, mogao lako prepustiti dječaka vozaču. Naravno, nekako je u dubini svog uma znao da ga nitko drugi neće pokupiti sad kad znaju što bi učinio ako mu daju dozvolu.

Polako je manevrirao svojim velikim crnim Peteom niz cestu. Sada nedaleko od linije Georgije nasmiješio se znajući da ga još nitko nije uhvatio. Obavještavali su ga o mladima preko radija nesvjesni. Prolazeći dugim tankim prstima kroz svoju još dužu gustu kosu boje pijeska, nije mogao a da ne pomisli kakav bi mogao biti klinac ispod njega.

"Kvragu!" Netko se oglasio na radiju. "Njegova prokleta kosa je smrznuta. Led mu se zalijepio za lice!"

"Sranje." zarežao je Bruce. "Smrznut će se na smrt prije nego što uspijem doći do njega." Rekao je naglas nikome.

"Upravo je pao na koljena." Još jedan je došao preko kutije za kričanje. "Tamo malo sporo ustaje."

"Kvragu!" Bruce je ponovno spustio brzinu.

Odlučan sada, malo je ubrzao pokušavajući doći do mladića prije nego što se srušio u ledenu travu. Prešavši granicu, sada je željno tražio klinca nadajući se da je stigao na vrijeme da ga spasi od tako okrutne smrti.

Milje su se činile duge i doista su bile opasne. Ali on je nastavio svojim putem samo da pokupi ovaj jedan uništeni život. Promatrajući oznake za milje kako polako prolaze, konačno je ugledao iscrpljenu mladost.

Njegova duga tamna kosa koja mu je visjela do stražnjice bila je skupljena u šipkama leda. Na vrhu njegove glave bila je čvrsta smrznuta kruna koja je sjajila dok je jedva stavljao jednu nogu ispred druge. Karirana košulja i traperice koje je imao na sebi izgledale su u najboljem slučaju mokre i smrznute. Imao je torbu za vježbanje prebačenu preko ramena, koja je, činilo se, vukla nisko kao i njegov pogled na život.

Polako se probio do bankine spuštajući brzinu kako bi zaustavio kamion. Jadni klinac je grabio dalje ni ne svjestan da Tinejdžerske gaćice u svojim stao. Čovjek je ispružio ruku i položio na zračnu sirenu, što je mladića duboko zaprepastilo. Kad se klinac okrenuo, vidio je užasne razmjere mladićeve smrti.

Lice mu je bilo smrznuto u sloju leda. Činilo se da mu je hrbat nosa nestao ispod nakupine koja se ondje nataložila. Usne su mu bile boje šljive plave. Trepavice su mu se zalijepile za lice pa nije mogao sklopiti oči. Prednji dio njegove majice kratkih rukava i ramena gornje majice bili su smrznuti uz njegovo tijelo.

"Kvragu, mali. Trebaš otvorenu pozivnicu?" Rekao je kad je povukao zračnu kočnicu, stavio kamion u neutralni položaj i ustao. Posegnuvši preko kamiona, otvorio je suvozačeva vrata.

"Dovuci svoje dupe ovamo, dušo." Čovjek se oglasio.

Jonathan se prisilio krenuti prema vratima. Sve što je mogao učiniti bilo je samo još jedan korak.

Vidljivo je drhtao kad se poskliznuo na ledenoj stepenici. Bruce je pružio ruku podižući mladićevo oslabljeno tijelo u toplu kabinu.

"Prokletstvo, dušo. Umireš." Čovjek je promatrao. "Dođi do ležaja. Pomoći ću ti skinuti tu odjeću." Bruce je posegnuo prema konzoli i pojačao grijanje. Odveo je mladića do stražnje strane okrenuvši se prema njemu.

"Dođi ovamo. Neću te povrijediti." Čovjek je hitno skinuo smrznutu mokru odjeću s mladića.

"Hajde da skinemo ovu mokru odjeću i podignemo malo tjelesnu temperaturu." povukao je košulju zbog čega se mladić trgnuo. Ali košulja se oslobodila i on ju je bacio na pod naprijed.

"Podigni ruke." Čovjek je naredio da počne trljati smrznute dijelove majice. Zatim je skupio rep košulje povlačeći ga preko mladićeve glave. Kosa mu je zveckala od smrznutih šipki leda koje su se još držale ondje.

"Dođi ovamo." Čovjek ga je povukao na svoje tijelo počevši trljati mladića po stražnjici, bokovima, bedrima, pa čak i intimnom dijelu tijela."Samo malo odmrznite led pa možemo ovo skinuti." Čovjek ga je obavijestio kada ga je mladić u čudu pogledao.

Bruce je skinuo traperice i pažljivo ih otkopčao. Gurnuo ih je preko mladićevih kukova do koljena.

"Sjediti." naredio je nukajući ga da to učini na krevetu. Kleknuvši na jedno koljeno skinuo je smrznute tenisice i čarape. Zatim je skinuo mladićeve traperice i bacio ih je na pod s ostatkom svoje odjeće.

Zgrabivši ručnik iz ormara sa svoje desne strane, počeo je tapšati mladićevo mokro drhtavo tijelo. Nakon što je izvršio taj zadatak, njime je omotao glavu tinejdžera.

"Lezi. Leći ću s tobom. Neka te zagriju." Čovjek je priznao.

Jonathan se lagano pomaknuo na zračni madrac na vrhu madraca na katu. Naslonio se na leđa i prinio ruke na prsa dok mu je tijelo drhtalo od užasne hladnoće koju je osjećao. Njegove su oči pratile svaki čovjekov pokret dok je skidao cipele i čarape, a zatim s ozbiljnim izrazom lica krenuo prema njemu.

"Ne diraj lice, mali." Čovjek je nježno naredio dok je lebdio nad njim. "Samo neka se led otopi, u redu." Pokušao se nasmiješiti osjetivši kako hladnoća izlazi iz djetetova tijela.

Zgrabivši pokrivač i deke spustio se na mladića navlačeći posteljinu preko njih oboje.

"Eto." Čovjek je šapnuo Jonathanu na uho. Lagano je poljubio uho iz straha da bi se moglo odlomiti od leda koji se tamo stvorio.

"Dušo, smrznuta si. Možda ću te morati odvesti negdje u bolnicu." otvoreno se zabrinuo.

"Ne." Jonathan je sada drhtavo šaptao od upale grla.

"Nemoj mi govoriti 'ne', mali. Prokletstvo. Već si bolestan." Čovjek je to znao sada kada je čuo mladićev glas.

"Molim te." Jonathan se više trudio da ga se čuje. Izašlo je samo kao nategnuti šapat.

"Tiho, mali. Samo me drži i ugrij se." Čovjek je zabrinuto zurio u mladićevo lice.

Jonathan je počeo plakati od dubine svoje malodušnosti. Skrenuo je pogled s ljubaznog čovjeka poželjevši da je mrtav.Poželjevši da se čovjek iznenada uhvati za glavu rukama i brzo zavrne vrat čime će okončati svu njegovu patnju i bol. Tijelo mu se trgnulo od siline njegove boli. Činilo se da ga ništa ne može spasiti od nevolje u kojoj se našao.

"Hej, hej. Sačuvaj te suze. Moraš zadržati svoje tekućine unutra. Trebaš ih odmah." Muškarac je upotrijebio prst da pomakne glavu zarivši ga u ručnik, a ne u kožu. Uspostavio je kontakt očima s mladićem koji mu se nježno smiješio. "Zagrli me, mali. Neću te povrijediti, obećavam." Čovjek ga je uvjeravao.

Jonathan je polako spustio Kim moguća maca oko čovjeka. Mogao je osjetiti čovjekovu iskrenost dok mu je zurio u oči. Ali intuicija ga je iznevjerila jednom ili dvaput. Ili možda jednostavno nije slušao. Ipak nije imao više što izgubiti, spasiti vlastiti život. I da je spreman odustati u trenutku. Okružio je čovjeka u svom naručju počevši osjećati toplinu njegova tijela koja spašava njegovo.

"Kako se zoveš, mali?" čovjekov se smiješak činio pomalo toplim dok je pitao.

"Jonathan Bowman."

"Koliko imaš godina?"

"18."

"Neee. Ne izgledaš više od 16." Čovjekove su se oči malo suzile.

"Imam dokaz. U džepu traperica." pokazao je na hrpu mokre odjeće na podu ispred.

"U redu. Ipak ću vjerovati kad vidim."

"Što god." Jonathan je ponovno skrenuo pogled.

Bruce je vidio da mladić nije zainteresiran za to vjeruje li mu ili ne. Počeo se pitati želi li dijete sada stvarno živjeti.

"Zovem se Bruce Crawford. Imam 36 godina. Živim ovdje u Georgiji."

"Stvarno?" Mladićev je glas zazviždao kad je još jednom pogledao u svoje lice.

"Da. Zapravo sam na putu kući."

"Stvarno. Trebate društvo?"

"Dušo, mislio sam da nikad nećeš pitati." čovjek se sada široko nasmiješio. "Volio bih da se voziš sa mnom. To će učiniti stvari malo zanimljivijima u ovom velikom, starom usamljenom kamionu."

"Učinit ću sve što želiš."

"Znam, dušo. Čuo sam."

"Oh." Jonathan je sada skrenuo pogled budući da je zaboravio da ti tipovi na radiju otvoreno govore o takvim stvarima.

"Nisi siguran da to stvarno želiš?" Čovjek je tada upitao.

"Oh, da. Jesam. Sve da se izvučem iz hladnoće."

Čovjek se lagano nasmijao. "Pa, došao si do pravog kamiona. Tražio sam nekoga poput tebe. Možda možemo nešto dogovoriti među nama. Dobro bi mi došao komadić s vremena na vrijeme. Ali nisam ne petljam se s tobom dok ne saznam da si dobro."

"U redu." Jonathan se pokušao malo nasmiješiti. Mogao je razumjeti čovjekovu zabrinutost. Nije trebao ništa hvatati od njega. I ne bi bilo pošteno prema čovjeku budući da je bio tako ljubazan. "Hoćeš li me prvo odvesti liječniku da budem siguran?"

"Da. Moj liječnik. On je prilično cool tip. Svidio Donje bradavice bluze ti se. Zapravo sam krenuo u tom pravcu."

"Oh. Što misliš kada ćemo stići?"

– Trebat će nam neko vrijeme, kakvo je vrijeme.

"Oh." Jonathan je sad djelovao vrlo razočarano.

"Hej, podigni glavu, mali. Bit će sve u redu. Mogu ti ponuditi mnogo toga. Samo ne radi dvije stvari sa mnom."

"Što je to?" Jonathanov šapat postao je tiši kako mu se stanje pogoršavalo.

"Laži mi ili kradi od mene. Dat ću ti sve što tražiš od mene, a ja ti mogu dati. Ako želiš nešto, samo traži. Nemoj krasti od mene ili ću te prebiti ."

Jonathan je kimnuo. "U redu." mogao je razumjeti njegovo razmišljanje.

"Sada moraš šutjeti. Glas ti je lošiji. Sačuvaj to za sada."

Jonathan je kimnuo svoj odgovor.

Tiho leže zajedno. Bruce je konačno utonuo u san sve dok Jonathan nije počeo kašljati. Bio je to krupni zvuk iz dubine njegovih prsa. Cijelo mu se tijelo treslo od siline njegova kašlja.

Čovjek je tada znao da mora privući pozornost mladih što je brže mogao.

"Krenut ću'. Vidi koliko daleko mogu stići 'prije mraka. Možeš ležati ovdje ili poći naprijed sa mnom. Trebam deku u koju bi se mogao zamotati. Oh." Ustao je vraćajući korice.

"Moj nećak mi je dao nešto odjeće za donaciju. Kolumne s preglednim filmom American Teen možeš li nositi nešto od toga. Evo jednog lijepog džempera.Izgleda otprilike kao tvoja veličina." Počeo je kopati po nekoliko velikih smeđih papirnatih vrećica tražeći traperice. "Stavi ovu majicu ispod." položio je košulju na pulover koji je ostavio sa strane.

- Evo. - konačno je pronašao torbu u kojoj su bile traperice. "Stavi ove. Pogledaj pristaju li." Stavio ih je na drugu odjeću.

Jonathan je odbacio posteljinu ne stideći se svog tijela ili da ga čovjek vidi golog. Bruce ga je dugo promatrao dok se okretao na bok slabo sjedeći. Uzdišući dok je u glavi čuo upozorenje svog liječnika, okrenuo se od prizora ranjivog tijela mladića koje se pomicalo naprijed.

"Javi mi kad Vidimo se gole obučeš." Pozvao ga je sjedajući na vozačevo sjedalo. Podigavši ​​traperice, pronašao je dječji novčanik. U njemu je bila važeća operaterska dozvola. I rekao mu je istinu. Bio je punoljetan. ali izgledao je tako prokleto mlado.

Nakratko je otvorio suvozačeva vrata izbacujući prljavu, mokru i još uvijek hladnu odjeću.

Jonathan se obukao što je brže dopuštalo njegovo bolesno tijelo. Kopao je po torbama pronašavši neke čarape i par tenisica. Stavivši ih na sebe, krenuo je ispred čovjeka.

"Oh, vidim da si našao cipele. Jesi li tamo pronašao i čarape?" čovjek je promatrao uske traperice na mladiću. Istaknuti obrisi mladićeve muškosti iznenada su ga provukli uzbuđenjem.

Jonathan je kimnuo.

"Dobro." Čudno se nasmiješio mladiću dok se okretao na sjedalu gurajući kvačilo. Rukom na mjenjaču pomaknuo ju je na mjesto. Pritišćući kočnicu traktora počeli su polako krenuti naprijed. Jonathan je gledao kako čovjek polako vozi kamion niz cestu. Uvjeti su postali gori nego prije i činilo se da se povlače satima.

Primijetio je crte lica dok je vozio. Činilo se da mu se duga ravna kosa boje pijeska spuštala niz leđa zalijepila za odjeću od statične topline s njegova tijela. Imao je dugo mršavo lice s lijepo oblikovanim obrvama. Oči su bile kristalno plave, boja koju Jonathan nikad prije nije vidio.Nos mu je bio ravan i tanak. Usne pune, zaobljene usne koje se mogu poljubiti. Jonathan mu se nasmiješio kad je pogledao prema njemu. Čovjek kao da je znao da ga proučava.

Mogao je vidjeti moć i snagu čovjeka u njegovom vratu, ramenima i rukama. Čovjek nije bio pretjerano građen. Međutim, Jonathan je mogao vidjeti da nekako radi i da je ojačao. Pretpostavljajući u vlastitom umu da nema sumnje da bi ga ovaj čovjek mogao rastrgati na komadiće, odlučio je da mu ništa ne uzme osim ako mu on ne da.

Čovjekov je struk bio vrlo dotjeran. Bedra su Vida guerra gola pozadina bila čvrsta i snažna. Činilo se da nigdje nema ni grama sala. Gotovo je jedva čekao da vidi čovjeka razodjevenog. Nije se moglo a da se ne zapita što je sakrio ispod slojeva odjeće na sebi.

Bio je odjeven u mekani džemper zemljanih boja, krem, smeđe i žutosmeđe. Ispod Jonathana se vidjelo da je na sebi imao majicu kratkih rukava, možda čak i trenirku preko toga. Imao je traperice i par radnih čizama. Bilo je očito da čovjek želi biti ugrijan.

Jonathan se sada protegnuo gledajući u muškarčevo međunožje. Znatiželja ga je obuzimala. Nagnuvši se malo naprijed, pogledao je između muškarčevih bedara da vidi što on može vidjeti.

"Što tražiš?" čovjek ga je svjesno zadirkivao. Mogao je vidjeti smjer Jonathanova pogleda i znao je u što gleda.

"Samo gledam." Jonathan mu je uzvratio osmijeh kad su im se pogledi na trenutak sreli.

"Stvarno želiš znati?" Čovjek je tada upitao.

"Da." Jonathan se vratio nekako Jennifer voli sise Hewitt što je čovjek bio malo otvoren u vezi s tim i prema njemu.

"Dođi pogledati. Samo mi se kloni vjetrobranskog stakla." Ponudio se. "Pošteno je pošteno. Vidio sam tvoje." On je dodao.

Jonathanovo se disanje malo promijenilo kad ga je obuzeo erotski osjećaj. Prošli su ga pomalo trnci dok je stajao približavajući se čovjeku na samo korak ili dva. Spustivši se na koljena, stavio je jednu ruku na naslon sjedala, a drugu na muškarčevo bedro. Bruce je položio desnu ruku na mladićeva leđa potičući ga bliže.

"Daj da stavim ovo gore." govorio je o ruci

Činilo se da se Jonathan uzdržava s.

Pomaknuo je ruku i Bruce je podignuo rukohvat stolice. Sada je mladić stavio tu Slika igrača prelijepa tinejdžerka na rub naslona sjedala. Nagnuo se prema upravljaču promatrajući njegov obris. Znatiželjno je pomaknuo ruku bliže i na unutarnju stranu muškarčeva bedra. Bez srama ga je ondje dodirnuo. Pritišćući ruku na njega da osjeti njegovu veličinu i duljinu ako može.

"Izvadi to, dečko. Nemoj se sramiti. Sumnjam da jesi, ali samo naprijed. Posluži se." Nježno je govorio.

Jonathan je sada otkopčao svoje traperice oslobađajući meso iz njegovih granica. Vješto ga je gladio gledajući kako brzo nabuja.

Ni najmanje iznenađen debelom duljinom čovjeka, sada si nije mogao pomoći a da ga ne poželi okusiti. Nagnuvši se bliže, bio je svjestan da je čovjek sada pomaknuo upravljač i stup kako bi mu dao više prostora za rad. Jezikom je dražio glavu nježno izmamivši dubok uzdah čovjeka.

"Učini to, Jonathane." Čovjek ga je tiho poticao stavljajući nježnu ruku na mladićevu glavu misleći da će ga Jonathan samo malo zadirkivati. Polako je milovao mladića po glavi dok je polako vozio kamion niz cestu.

Jonathan ga je uzeo u usta snažno ga povlačeći. Čovjek je dahnuo, a vozilo se opasno zanijelo. Dok se borio da povrati kontrolu, lice mu je vidjelo užas i iznenađenje zbog Jonathanovih vještih sposobnosti.

"Samo se igraj s tim, Baby. Ne mogu više ništa podnijeti dok vozim. Uništit ću ovu kučku ako me pokušaš skinuti." Čovjek mu je iskreno rekao kad je Prirodne sise besplatni prici preuzeo kontrolu.

Jonathan je tada odlučio da će ga samo zadirkivati, samo malo. Uzeo je cijeli Kbps winmedia ruske balade ogromni penis u usta povlačeći ga nježno ovaj put umjesto da ga siše. Čovjek je lagano zastenjao kad se ponovno počeo milovati po glavi.

"To je lijepo, Jonathane. Mislim da bismo se ti i ja mogli prilično dobro slagati." Nježno mu se obratio. "Kad parkiram ovu konzervu, dopustit ću ti da radiš s njom što god želiš. Osim da je voziš. U redu?"

Jonathan je kimnuo užasno uzbuđen tom idejom.Stvarno je želio priliku da pokaže čovjeku što može učiniti da ga usreći.