Vlažna mokra raširena maca izbliza

Prvo poglavlje: Let za Sydney

"Zauvijek je stvarno dugo vrijeme."

Taj se izraz stalno motao po Allenovim mislima dok je, lica okrenutog prema prozoru prepunog jumbo jeta visoko iznad Pacifika, hinio pospanost. Umorio se od brbljanja poslovnog čovjeka na srednjem sjedalu prije nekoliko tisuća milja. Bila je pogreška reći čovjeku da piše priloge za novine.

"Zauvijek je stvarno dugo vrijeme" bilo je posljednje što mu je Daren Martin rekao kad se tri mjeseca ranije ukrcao na vlastiti let za Sydney. Daren je rekao da mora odvojiti malo vremena da riješi svoje poslove u Australiji i onda će se vratiti. Kada je Allen rekao da će čekati Darena zauvijek ako bude potrebno, to je ono što je Daren rekao. "Zauvijek je stvarno dugo vrijeme." A onda se nasmijao, okrenuo i zakoračio uz jet. I tada ga je Allen posljednji put vidio ili razgovarao s njim. A čak su i e-mailovi od tada bili sporadični i pomalo odvojeni. Allen je zaključio da Daren jednostavno nije dobar s e-mailovima—ili je to ono što je Allen u sebi stalno racionalizirao.

Samo nekoliko tjedana nakon toga Allen je saznao da Darenu nije ponuđeno stalno mjesto u Timesovom stolu za značajke—da je isteklo vrijeme njegova programa razmjene s Australcem iz Sydneyja i da je otišao kući—nazad u Sydney.

Allen nije imao pojma zašto ga je Daren pustio da vjeruje u suprotno. Ako se Daren ne bude vraćao na posao u Times, Allen se pitao gdje će raditi. Možda nije bilo u New Yorku. Možda nije bilo nigdje u regiji New Yorka. Možda zato Daren nije rekao ništa o trajnosti njihove veze. Možda je na Allenu bilo da ovo nastavi. Možda bi se Allen morao preseliti da bi bili zajedno. Daren je uvijek bio pomalo maglovit i suzdržan u razgovorima o budućnosti.

No, to bi bilo u redu - da je Daren namjeravao raditi za neke druge novine u Sjedinjenim Državama, a ne za Times. Allen je bio "in-it-for-the-long-haul" tip tipa.Kad bi morao pronaći drugi papir na kojem bi radio i bio s Darenom, to bi i učinio. Zapravo, bio je spreman naći se s Darenom više od pola puta. Nekoliko e-mailova koje je Allen dobio odavalo je Darenovu nevoljkost da napusti Australiju sad kad je ponovno tamo. Allen je stoga impulzivno odlučio da će sam otići u Sydney, ponovno se naći s Darenom i provjeriti gdje je Darenu ugodnije živjeti. The Times je dao Allenu godišnji odmor i pristao uzeti sve članke koje je napisao i obratio im se na specifikaciju. Nije rekao Darenu da dolazi; želio je da to bude iznenađenje - zapravo, uspio se spojiti sa Sydney Morning Heraldom i uhvatiti se za tamošnji stol tako što je pristao napisati neke članke "Američki dojmovi o Australiji". Dopustio bi da Darenovo iznenađenje bude da naleti na njega u Klubu stranih dopisnika ili negdje drugdje. Daren mu je priredio takva iznenađenja u New Yorku, pa bi se vjerojatno razveselio kad vidi kako se Allen pojavljuje iz vedra neba u Sydneyu, pomislio je Allen.

"Reci, upravo sam se sjetio odakle mi je poznato ime", iznenada je rekao tip koji se uglavio na sjedalu do Allena. "Niste li vi tip koji je napisao niz priloga o četvrtima Chelsea, West End i Christopher Street za Times?"

"Da, to sam bio ja", priznao je Allen, sad već pomalo nelagodno, jer je slutio što slijedi. Tip je pokazivao prilično zanimanje za njega, a Allen je uspio procijeniti tu vrstu interesa.

"Stvarno si oživio te gay četvrti. Baš kao što si točno znao kakav je životni stil tamo."

Izjava o ispitivanju bila je na otvorenom. Allen je pogledao tipa i vidio da on uzvraća Allenu "pogled". Allenu je izgledao dovoljno lijepo. U četrdesetima, barem petnaest godina stariji od Alena, i dobro odjeven. Uvoznik vina, rekao je, na putu za Australiju kako bi dogovorio dogovor s ljudima iz Jacob's Creeka, a zatim uspostavio plan distribucije.Atletske građe i lijepog lica i valovite tamne kose, prosijede na sljepoočnicama. Da ga je Allen upoznao u nekom od staloženijih klubova u koje je išao - prije nego što je upoznao Darena naravno - Allen bi možda bio zainteresiran. Ali Allen nije volio povremeni seks. Bio je tip za duge staze. Dakle, nije odgovorio na pitanje.

Muškarac je sada definitivno bio zainteresiran, a bedro mu je pritiskalo Allenovo. Spustio je ruku između njihovih nogu i Allen je osjetio da bi on osjetio Allena na samom znaku poziva.

"Ideš u klubove u tim četvrtima, zar ne?" upitao je čovjek, pritiskajući temu.

"Povremeno, da", odgovorio je Alen. "Ali imam ekskluzivan dogovor. Ne bavim se puno klubovima, zapravo. Pokrio sam ta područja na novinskom zadatku."

"Niste bili u XL-u u Chelseaju. Niste vidjeli gdje su postavili akvarije?"

"Da, Besplatno slatka tinejdžerka sam tamo."

"Tako sam i mislio. Koliko se sjećam, pisao si o tome. Slušaj, možda bi te zanimalo—?"

Allen je sjeo na svoje sjedalo i oštro pogledao osobu Vlažna mokra raširena maca izbliza je sjedila uz prolaz, krupnu, stariju ženu koja je imala sjedalo nagnuto unatrag što je više mogla, pokrila se tankom zrakoplovnom dekom, nosila je masku za spavanje i Besplatna priča o tinejdžerima je pokušavao biti negdje drugdje. Allen ju je vidio u hodniku terminala dok je prolazio kroz osiguranje L.A. Internationala. Stigla je s jatom onih koji su očito bili članovi američke grane njezine obitelji. Govorila je veselim australskim naglaskom - glasnije nego što je bilo potrebno, s oštricom u glasu koja je pokazivala da je na rubu osjećaja "oproštaja". Baka završava svoj posjet i vraća se u Australiju—vjerojatno da nikada više neće vidjeti svoju američku obitelj. Znao je da je sada sigurno iscrpljena, nakon sati i sati na nebu i nakon napornog postavljanja hrabrog fronta na rastancima.

"Ona spava", rekao je čovjek. "Imam ovdje deku. Mogao bi se pokriti njome i leći i jednostavno uživati—"

"Ono što stvarno trebam učiniti," rekao je Allen, dok je otkopčavao sigurnosni pojas i klizio ispod ruke koja mu je sada držala bedro, "je koristiti toalet. Oprostite što se moram popeti preko vas. Gospođice, oprostiteali moram izaći."

Allen je razgovarao sa ženom preko puta muškarca, ali muškarac se još uvijek nadao. "Želite li da pođem s vama. da vam pokažem gdje je?"

"Ne, hvala, mislim da ga mogu pronaći", odgovorio je Allen, trudeći se da mu glas ostane pristojan.

Bilo je nekoliko stjuardesa koje su stajale u kuhinji blizu stražnjeg dijela zrakoplova i tračale tijekom rijetkog zatišja u svojim servisnim obavezama dok je Allen izlazio iz kupaonice.

Allen im je prišao i upitao: "Primijetio sam da ovdje straga ima nekoliko redova praznih sjedala. Užasna je gužva u mom redu. Mislim da bi čovjeku na srednjem sjedalu moglo biti udobnije ovdje gdje se može ispružiti—ali ja mislim da bi se mogao uvrijediti ako mu išta kažem o tome. Ženi na prolazu također bi bilo ugodnije s dodatnom sobom, mislim. Ako ova mjesta nisu zauzeta, možda bi netko od vas mogao—?"

"Svakako, dobra ideja. Odmah ću Žene bdsm robinje s vama i—"

"Možda biste mogli malo pričekati", rekao je Allen. "Ako se sad vratiš sa mnom, izgledat će kao."

"Da, razumijem", rekla je stjuardesa.

Kad se pojavila i ponudila, muškarac je bio rastrgan između toga da nastavi pristup Allenu ili da sjedne na udobnije sjedalo. Imali su još pet sati u zraku, pa je komforniji raspored sjedala pobijedio. "Ostat ćeš neko vrijeme u Sydneyu, zar ne?" upitao je Allena dok je skupljao svoje stvari.

"Naravno", odgovorio je Alen.

"Možda se tada vidimo u Gilligansu - u hotelu Oxford?"

To je očito bio poziv, a Allen se samo nasmiješio čovjeku dok je odlazio.

"Stvarno zgodan tip", pomislio je Allen dok je mahao čovjeku da ode. “Ipak, ne mislim da je vječan tip.I ja sam definitivno vječni tip momka." Rekavši to, okrenuo je glavu prema prozoru i ponovno pomislio na Darena.

Daren je od početka bio tako otvoren i prijateljski raspoložen. Allen je sumnjao da je to Australska osobina. Odmah su ga zagrlili oni na stolu za značajke, šarolika gomila koja je bila prilično škrta i ogovarala dok Daren nije stigao. Svi su se natjecali, čuvali tajne jedni od drugih i krali svaki kut priče koji su mogli jedni od drugih. Svi su razgovarali dvosmisleno, izvana slatko, a iznutra zajedljivo i gadno.

Daren je sve to promijenio. Ušetao je ravno u redakciju sa svojim "G-dan, prijatelju" i širokim osmijehom. Bio je otvoren i iskren i natjerao je svakoga tko ga je pokušao dvosmisleno zgrčiti svojim razoružavajućim osmijehom i duhovitim odgovorima "bez ljutnje". Pomoglo mu je to što je on bio zlatni rudnik ideja za filmove - stvarno svježa perspektiva o New Yorku i njegovim stanovnicima - i što je davao tako dobre ideje za film besplatno, bez ikakvih obaveza ili ogovaranja, da nije bilo razloga pokušavati da mu ih ukrade.

Allen je već bio dobro ušao u svoju igranu seriju o gay četvrtima New Yorka kad se Daren pojavio, a Daren je tražio da pođe s njim kako bi vidio cijeli proces Allenova istraživanja i pisanja od početka do kraja. Nakon treće noći druženja i promatranja krstarenja, Daren je pozvao Allena u svoju hotelsku sobu i učinio Allena isključivo svojim.

Allen je želio "zauvijek" s Darenom, a Daren ga nije razriješio te ideje.

Allen je još uvijek razmišljao o svojim životnim snovima s Darenom dok je jumbo jet kružio zračnom lukom Kingsford Smith u zaljevu Botany Bay u Sydneyju nakon što se nagnuo iznad Operne kuće u Sydneyu kako bi Stavite penis u vaginu koji su prvi put posjetili Australiju pružio uzbuđenje života.

Drugo poglavlje: Vrijeme stvarnosti

"Ja sam u Four Seasonsu. Ne, onom ovdje u Sydneyu. Došao sam u Australiju.Nisi mogao reći kada ćeš se vratiti u New York, pa sam došao ovamo. Ovdje sam, Daren, upravo ovdje."

Tišina s druge strane linije.

"Daren?"

Allen je imao punu namjeru ne kontaktirati Darena izravno po dolasku u Sydney - da se barem prvo riješi svog jet laga. Ali bio je upravo ovdje u Sydneyu. Gdje je bio Daren. Opet su bili u istom gradu. I prvo što je učinio nakon što je portir izveo svoje tradicionalno otvaranje zastora i pokazao na čiste ručnike dok je Allen posezao u džep za napojnicom, bilo je smisliti kako koristiti hotelski telefon i nazvati Darena u Australian.

"Da, da, naravno, lijepo te je čuti. Sjajno je što si ovdje. Što, međutim.?"

Allen je još uvijek mogao čuti iznenađenje, gotovo šok i obamrlost u Darenovom glasu. Kao da je govorio s vatom u ustima. Allen nikada nije vidio da ga je njegov samouvjereni, drski australski korak ovako oborio. Dakle, iznenađenje je upalilo, iako to nije bilo iznenađenje licem u lice. Svejedno je to bila dobra šala - poigravanje s uobičajenim šaljivcem Darenom. A Allen je bio siguran da će Daren cijeniti humor u tome - da će se vratiti i ponovno čuti ono otvoreno, neobuzdano Darenovo smijuljenje.

"Isto kao i ti s Timesom, Darene. Dogovorio sam razmjenu—kratko ću raditi u Morning Heraldu. To će nam dati vremena da—"

"Jutarnji vjesnik?" Darenov glas sada je zvučao gotovo prigušeno.

"Da, stol za značajke."

Još jedan trenutak tišine na liniji.

"U redu je, obećavam da neću krasti pretplatnike Australcu", nastavio je Allen. "Vjerojatno ću ionako pisati uglavnom članke 'Američko nerazumijevanje stvari Aussie'. Ništa u vašoj ulici."

Daren se sad nasmijao, ali to je bio prilično prazan smijeh.

"I, koliko brzo se možemo naći?" upitao je Alen. "Morat ću mirno spavati, otprilike dva dana, ali onda bih trebao biti spreman za polazak. Nedostajao si mi, Daren."

Opet tišina.

"Daren?"

“Razmišljam. Razmišljam o dobrom mjestu.Što kažete na petak navečer u Gilligansu. Misliš da to možeš pronaći. Nalazi se u hotelu Oxford u Darlinghurstu. Stvarno se protivim rokovima, ali—"

"Možda negdje drugdje?" rekao je Allen nervozno. Posljednja osoba koju je želio vidjeti kad se ponovno nađe s Darenom bio je čovjek iz zrakoplova. "Čuo sam za to mjesto. Ali ne zvuči mi baš dobro. Nisam opet spreman za tu scenu. Otkako sam te upoznao."

"Pa, što je onda s barom u vašem hotelu?"

"OK", rekao je Allen. Ono što je stvarno želio bilo je da ga Daren jednostavno pokupi u hotelu i odvede u svoj stan ili kuću - ili gdje god da je živio i vodi ljubav s njim - zauvijek. Allen se želio vratiti u Darenov život - što dublje u njegov život - zauvijek. Ovdje u njegovoj sobi također bi bilo prihvatljivo, iako nije odražavalo obvezu vraćanja ravno u središte Darenova života.

"OK, onda je petak navečer u 21:00."

- Do tada - rekao je Alen. "I, Daren."

"Da?"

"Sjajno je ponovno čuti tvoj glas. I sjajno je biti ovdje—s tobom. I gdje god želiš biti, što god želiš raditi, ja želim biti Visokokvalitetni xxx isječci, raditi to—s tobom." Tako je želio upotrijebiti riječ od četiri slova "L", ali nije je mogao izgovoriti. Ono što je stvarno želio, naravno, bilo je čuti Darena kako izgovara riječ.

"Da, to je. dobro se naspavaj, Allene. Vidimo se u 9:00 u petak."

Allen nije imao pojma koliko bi ga ohrabrilo ponovno biti u izravnom kontaktu s Darenom. Trebao je misliti na ovo kad je Daren prvi put rekao da se vraća u Australiju, razmišljao je dok se tuširao i obrisao i pao na krevet. Mislio je da će zaspati čim mu glava udari o jastuk, ali bio je previše umoran - previše umoran i uzbuđen - da bi spavao. Ali to ga nije frustriralo. Sanjario je. Dok je spavao, izgradio je cijeli život s Darenom. Preselila se k njemu ovdje u Sydney i radila i igrala se - i spavala i vodila ljubav - Marilyn Chambers porno priča Darenom.I ostarjeli su i zadovoljni - ispunjeni životom - zajedno, za sva vremena.

* * * *

Allen je stajao ondje, izgledajući ošamućeno i neodlučno mašući dok je Daren ulazio u taksi na ulazu u hotel Four Seasons i nestao.

Još nije ni popio piće.

"Samo što je tako neugodno vrijeme", rekao je Daren kad se pojavio u hotelskom baru - pola sata nakon dogovorenog vremena. Samo to nije toliko iznenadilo Allena. Daren nikad nije osjećao hitnost vremena. Ali Allen je ionako bio na iglama, umirući od želje da ponovno vidi Darena, jedva čekajući da ponovno nastave tamo gdje su stali.

Ali to sigurno nisu mogli učiniti u baru elitnog turističkog hotela u centru grada. Allen ga je želio dotaknuti, pomilovati ga i stopiti se s njim - kako bi se uvjerio da je Daren stvaran i da je još uvijek tu. Ali bilo je previše javno. Tek sada je Allen shvatio da je trebao riskirati Gilligansa. Bilo je to mjesto gdje su se mogli prigodno pozdraviti, kao dvoje zaljubljenih koji se nakon tri mjeseca razdvojenosti ponovno sastaju. Nitko u Gilligansu ne bi mario, niti bi ih pogledao, budući da je bilo očito da su zajedno, potpuni sami po sebi.

Bilo bi bolje čak i popeti se u njegovu sobu. Allen se mogao udariti jer je pretjerao - jer nije bio zadovoljan početnim ponovnim okupljanjem u svojoj, iako bezličnoj, sobi. Samo da pomognem Darenu da prebrodi šok što je stvarno ovdje. Ali sada je za to bilo prekasno.

"Kako to misliš 'nezgodno'?" upitao je Allen.

"Na zadatku sam. Delikatna situacija. Prilično tajni posao. Moram biti pod tajnim zadatkom neko vrijeme - i arhivirati svoje priče kad mogu i učiniti sve što mogu da sakrijem svoj identitet. Znam da znaš kako je to. To je zadatak. Žao mi je. Kad bi me samo obavijestio unaprijed. Vjerojatno nije gore vrijeme nego sada. Možda bi bilo najbolje da odeš—"

Allen je to zatvorio; to uopće nije bilo ono što je želio čuti.

A Daren mu nije posvećivao punu pozornost, čak ni ovdje. Čak i ovdje, Daren je sjedio u sjenama kutnog separea u baru i kriomice gledao uokolo - ne želeći da ga se ovdje vidi, da ga prepoznaju. Već duboko u koricama priče koju je upravo slijedio.

Da, Allen je znao kako je to bilo. I on je svoje vrijeme odradio na novinarskom stolu. Bio je kriminalac i pisao svoje priče i nadao se Bogu da mu se one neće odraziti - da nitko od kriminalaca o kojima je pisao neće smatrati vrijednim truda da mu se vrate. I to mu je paralo živce i Allen je odlučio da to nije život za njega. Ni on nije mislio da je to život za Darena. Daren je jednostavno bio previše otvoren i ležeran za ovo. Ali naučio bi. A kad bi to učinio, Alen bi ga čekao. Alen nije odustajao. Dugo je bio u ovome.

Stojeći na pločniku, gledajući Darenov taksi kako se uključuje u promet, prerano - nestao čak ni bez ikakvih načina da ga kontaktira Allen kad je otišao u podzemlje na ovom zadatku s pričom - Allen je spustio glavu rezignirano i frustrirano. Međutim, između njegovih stopala, ispisan kredom u boji elegantnim pismom, bio je podsjetnik na to tko je on bio - kakva je Pravi tinejdžeri su bio i što je morao učiniti. Bila je to samo jedna riječ. Pisalo je "Zauvijek".

* * * *

Bio je to Allenov prvi dan na poslu u Morning Heraldu. Novine su bile gotovo tabloid malog zavičaja u usporedbi s onim odakle je došao - New York Timesom. Ali ovdje je trebalo proći isto toliko birokratije i obruča da bi se smjestili.

Allen je bio umoran i osjećao se nervozno i ​​izvan sebe. No, to nije imalo nikakve veze s ljudima između kojih ga je vozio u novinama. Još uvijek je bio frustriran što je došao ovako daleko i što još uvijek mora čekati da Daren bude dovoljno slobodan da bude Daren s njim.

Allen je proklinjao sudbinu, ali je znao da sigurno ne može kriviti Darena.Možda bi bilo drugačije da se i on nije bavio novinarstvom. Ali bio je i znao je kako ta priča utječe na osobne živote ljudi. Novine su bile ljubomorne supruge - ostavljajući malo prostora za osobne odnose. Ali Allen je dugo bio u tome. On bi ustrajao.

A onda, tamo, na njegovoj posljednjoj postaji u danu - nakon što je stigao na svoje odredište - Allenov svijet se srušio pred njim.

"Zdravo. Dobro došli u rubriku Morning Heralda", rekla mu je žena meke, zlatne kose. "Žao mi je zbog sve te strke oko vaše provjere i dokumentiranja i konačnog dopremanja ovdje—ali sada ste kod kuće i veselimo se vašem boravku s nama. Pročitao sam vaše isječke i mislim da donijet će potpuno novu perspektivu u našu sekciju."

Sandra Martin je očito bila vrlo draga osoba - bilo ju je lako gledati i bila je ljubazna i iskrena koliko je Allen mogao poželjeti. Ali Strastvene seksualne pozicije vrijeme on je sjedio ondje, pokraj njezina stola u njezinoj prostoriji u središtu užurbane redakcije beskrajnog niza identičnih kabina s niskim zidovima koji su — namjerno — čuvali žamor i protok mase ljudi na misiji i rok, Alen se morao boriti da zadrži osmijeh na licu i da ostavi dojam da je sluša. I sve se vrijeme pitao kako će izvući srce iz cipele - gdje je palo u trenutku kad je stigao do stola glavnog urednika priloga Jutarnjeg glasnika. Znojio se, hiperventilirao i rastakao se u lokvi slomljenih snova.

Tamo na stolu, kraj lakta Sandre Martin dok je bila okrenuta na stolcu prema Allenu, nalazila se uokvirena slika njezine obitelji. Dva dječaka predtinejdžera i njihovi ponosni roditelji. Sandra i njezin suprug—Daren Martin. Allenov Daren Martin. Stvarnost se nagurala i Allen se pitao kako je mogao biti tako glup, kako je mogao pogrešno protumačiti Darenov odlazak iz Amerike i njegovo izbjegavanje Allena od tada.

"Jeste li dobro, gospodine Singleton?" – pitala je Sandra."Mogu li vam donijeti nešto, vodu ili tako nešto. Još ste zaostali u mlaznom vremenu. Možda ste pokušali prerano doći u novine. Rado ću nazvati jednog od prepisivača da vam pomogne da se vratite u hotel. Molim vas, molim vas. Nema žurbe. Možemo ovo započeti nekim drugim."