Teen sud kontaktirajte nas kontakt

Devetnaesto poglavlje - Nikada ne gubim

Johnny se probudio kad mu je voda bila bačena Mladi frajer jeba zrele žene susjeda lice. Opet. Ovi tipovi morali su malo promijeniti svoju rutinu. Počeli su ga nasmrt dosađivati. Ta ga je pomisao nasmijala; bio je prokleto siguran da ga neće ubiti dosada. Njegova je Ebanovina bijela maca bila zapečaćena, pa je najmanje što mogao učiniti bilo smijati se tome.

"Zašto se, dovraga, smiješ?" upitao ga je Nigel.

"Zato što sam pobijedio", odgovorio je Johnny.

Boljelo ga je cijelo tijelo. Pa, uskoro više nigdje neće boljeti, a to, nažalost, nije bila utješna pomisao.

"Ozbiljno. Misliš da si pobijedio?" Nigel se nasmijao.

Johnnyju se to nije svidjelo. "Ruslan je otišao slobodan. Briga me za druga sranja."

"Stvarno. Čak ni tvoja majka. Ona bolesna?"

"Ruslan će se pobrinuti za nju", reče Johnny s uvjerenjem.

"Zašto misliš da se već nismo pobrinuli za nju?"

Johnny je prepoznao blef kad ga je vidio. Osoblje u sanatoriju u kojem je bila smještena njegova majka imalo je jasne upute da mu se javi čim se nešto dogodi. Pa je samo slegnuo ramenima. On i Ruslan bili su oteli u najboljem slučaju samo pola dana. Bilo je teško povjerovati da je Nigel u to vrijeme mislio da je Johnnyjeva mama prioritet.

– Pa ni Ruslan se neće brinuti za nju.

Johnny je pozorno zurio u svog neprijatelja i sada nije vidio nikakav blef. Njegova se utroba okrenula. Je li moguće da je sve bilo uzalud. "Obećao si, jebeni đubre."

– Pa hodao je, ali gdje, nisam rekao, je li. Nigel je zadovoljno rekao, ali je podigao jednu ruku kako bi izmasirao vrat.

Johnny je zbog toga osjetio malo zadovoljstva. Ali sada se toga nije mogao sjetiti. "Što si mu napravio, seronjo?"

"Obećao sam ti da ćeš ga gledati kako umire. Pa, možda sam malo pretjerao. Ruslan Kent je čisto zlato, pa sam ga morao poslati nekamo na sigurno. Vidiš, doista bi ga bila šteta ubiti. Njegov tata, njegov pravi tata, debelo će platiti da ga vrati."

"Kako to da znaš za Ruslanova tatu. Jedva smo danas saznali."

“Moj otac se bavio tajnama.Ovaj je bio jedan od njih. Ostavimo to. Nemam vremena za čavrljanje."

Barem bi Ruslan bio u redu. Nigel ipak nije bio suicidalan. Johnny je čekao, snažno se trudeći potisnuti žuč koja mu se dizala u grlu. Kakav je on bio heroj.

"Sada," Nigel je savijao prste, "vjerujem da je sazreo trenutak da izvršim svoju osvetu."

Johnny se nije pripremio ni za prvi ni za drugi udarac. Nije imalo smisla ponašati se oštro.

"Što, nema povratka?" Nigel ga je pljunuo.

"Svezan sam, seronjo", promrmljao je Johnny, usta su mu bila puna krvi s mjesta gdje su mu zubi strugali unutarnju stranu obraza. "Odveži me, pa ću ti pokazati povratak."

– To bi ti se svidjelo, zar ne. Nigel je ponekad imao malo smisla. "Hoćeš me zadaviti. Pokaži mi zašto te zovu Zmija?"

"Mogao sam te ubiti." Johnny se nasmiješio, unatoč svoj boli koja je sada zračila iz svih mjesta na kojima je ranije te večeri bio pogođen. "Budi zahvalan za Ruslana. Ubij ga i pripremi se da ti njegov tata napravi šiš-kebab."

"Pa, sve u svoje vrijeme. Naučit ću tog ruskog šupka da ne vlada ovim ulicama. Sad, gdje sam stao. Ah, mislim da te želim otrgnuti ud po ud. I mislim to doslovno."

Johnny bi se na to duhovito vratio, ali Nigelovi bitangi su se pokrenuli i odvezali ga, samo da bi ga povukli na noge, zadržavši ga tako da njihov šef može udariti Johnnyja u trbuh.

- Škakljaš me - rekao je Johnny.

Nije se mogao udvostručiti ni da je htio, toliko su ga čvrsto držali ti šupci. Naljutiti Nigela nije bilo mudro, ali ovaj čovjek ispred njega nije bio proračunati ubojica. Moglo bi mu trebati dugo da ga obori. Johnny nije bio siguran želi li da to potraje. Natjerati Nigela da ga brzo dokrajči nije bio kukavičluk u njegovoj knjizi.

No Ruslan mu je još uvijek bio na umu, a spoznaja da nije spasio svoju ljubavnicu vukla ga je natrag. Johnny nije želio ni pomisliti da sada ne može ništa učiniti. Znao je da je to istina; možda je kupio vrijeme za Ruslana, i to je sve.Ipak, spoznaja da to nije dovoljno razdiralo ga je iznutra mnogo više od bilo čega što bi mu Nigel mogao učiniti.

Što je ono govorilo, da je nada umrla zadnja. Imao ga je i osjećao se glupo zbog toga. Kad bi Ruslanov otac saznao za to, požurio bi spasiti sina, a ne njega. Dakle, nitko nije dolazio po njega, i samo je trebao stati na tome.

Nigel je teško disao, sa svakim udarcem. Taj čovjek je bio laka kategorija. "Kako je sad, ha. Kako je. Zar ne boli?"

"Rekao sam ti", Johnny je s mukom protisnuo riječi kroz zube. "Ne osjećam ništa."

"Šefe, pustite nas da se pozabavimo njime", rekao je jedan od nasilnika.

"Ne. On je moj. Spusti ga. Slomit ću mu ruke i noge, da vidimo hoće li se tada smijati."

Johnny je gurnuo dvojicu nasilnika koji su ga pokušavali srušiti. Uspio Goli izrezan kurac jednim udarcem od kojeg je jedan od njih poletio, ali drugi ga je snažno pogodio u sljepoočnicu, zbog čega je pao.

I dok je padao, njegova je mašta odabrala upravo taj trenutak da se poigra s njim. Mogao bi se zakleti da je vidio kako se vrata naglo otvaraju i netko ulazi. No to nije bio Ruslan koji je dolazio po njega. To bi bilo čudno. On je trebao biti heroj, a ne obrnuto. Ipak, ne bi bilo tako čudno kao vidjeti Yanisovo lice kao posljednju stvar koju je vidio u svom smrtnom životu.

***

Johnny je zastenjao i posegnuo za nečim, ne sluteći što. Imao je nejasno sjećanje da je dugo bio unutra i vani, dok su se ljudi u bijelom bavili oko njega. Gdje je dovraga bio. Neka bolnica. To su bile dobre vijesti. To je značilo da je preživio.

Što je s Ruslanom. Sama ta pomisao bila je dovoljna da ga trgne iz sna. Još uvijek je bio dezorijentiran kad je otvorio oči, s mnogo poteškoća. Bilo je previše svjetla i činilo se da mu jedno oko nije bilo od koristi.

"Čovječe, izgledaš kao govno", čuo je nekoga kako govori.

Njegovo jedino dobro oko pronašlo je osobu koja govori. Zastenjao je pokušavajući nešto reći.

"Evo, malo vode." Yanis je požurio prinijeti mu čašu usnama."Ne brini, zdrav si, ako se pitaš. Sestra mi je rekla da bi mogao imati problema s govorom, zbog svih lijekova koje uzimaš. Čovječe, mora da si sad nadut."

Jezik mu je bio težak u ustima, ali ga je počeo micati. Pokazao je na ono što je smatrao nedostatkom oka.

Yanis je prihvatio mig. "Potrebno je samo malo TLC-a za to. Bez veće operacije ili bilo čega. Prokletstvo, volio bih da sam bio tamo i vidio kako si isprebijao sve te šupke."

Uz malo poteškoća, Johnny je uspio podići jednu ruku i dati Yanisu prst. Yanis mu je uzvratila zubatim smiješkom. "Stvarno, čovječe. Iznio sam tvoj vjenčani stil odande. Anya bi me ubila da zna. To je jedina stvar koju ima u odnosu na sve ostale. Barem mi to stalno govori."

Johnny je toliko želio pitati toliko stvari. Ali jedan je bio važniji od svih ostalih. Uspio je rukom pokazati čašu vode, a Yanis mu je ponovno pomogla da dođe. "Ruslane?" upitao je, a ime njegova ljubavnika bilo je prigušeno i čudno u njegovim ustima.

Yanis je napravila Zavodeći svoje sinove i spustila pogled. Što dovraga. mislio je Johnny. To nije moglo biti. Bio bi to najokrutniji zaokret sudbine da on bude dobro, a Ruslan. On tamo ne bi išao. Napravio je nestrpljivu gestu.

– Što da ti kažem, čovječe. Yanis je provukla obje ruke kroz kosu. "Dolazio te gledati svaki dan. Kroz onaj prozor." Pokazao je na bočni Gola gola lezbijka. "Svaki dan."

"Gdje je on?" upita Johnny s mukom.

"Nestao", rekla je Yanis. "U Rusiju", brzo je dodao, vidjevši Johnnyja kako očajnički maše.

Johnny je odahnuo od olakšanja. Čim bi mu bilo bolje, isprašio bi Yanisa. Možda nakon što ga je prvo poljubila jer mu je spasila jadno dupe, ili prije. Nije bio poseban oko narudžbe. "Kada. Natrag", rekao je nestrpljivo.

Yanis je odmahnuo glavom i ponovno spustio pogled. "Ne znam što bih ti rekao, čovječe. Nije rekao."

Johnny je osjetio kako mu se krv, onoliko malo koliko mu je moralo preostati, ledi u žilama.Je li moguće da je Ruslanov otac odlučio zgrabiti sina i otići, vidjevši koliko je nesigurno za njega tamo gdje je živio cijeli život. Johnny je sada znao da i on mora nekako otići u Rusiju.

"Njegov tata", rekao je.

Yanis je kimnula. "Da, onaj pravi. Čovječe, kažem ti, ali nemoj nikome reći. Skoro sam se rasuo u hlače kad sam vidio tog tipa. Samo sam te spašavao, osjećao sam se herojski i sranje, a evo ga dolazi ."

Johnny je pokazao Yanisu da nastavi, vidjevši kako je ušutio.

"Iz daleka sam mislio da je to Ruslan. I bio sam nekako ljut jer sam mu rekao da pričeka vani i da se bavi pozivom hitne pomoći i sve to. Tip prilazi bliže, neki strašni tipovi pored njega, i sve, i kad Hteo sam da pričam, on me samo pogleda i natera me da se ukočim na mestu. Ne brini, nisam te ispustio ni nešto. Pa nisam te baš nosio u rukama, šta si misliš. Koliko si težak. Dvjesto funti ili tako nešto?"

Johnny je nestrpljivo mahnuo jednom rukom.

"U svakom slučaju. Samo pita, s tim stranim naglaskom, gdje je đubre, a ja samo pokažem na vrata iza sebe. Moji dečki su prije bili na poslu, natjeravši onog Nigela da shvati da Besplatni prici za odrasle na mreži petljao s pogrešnim ljudima. Još uvijek je bio tamo, vjerojatno preispituje svoje životne prioritete. Tako da ne mogu odoljeti, a tebe ostavljam svojim prijateljima kako bih mogao krenuti za njim. Znao sam da je tip važan, sav tako obučen i sranja. Naravno, bio sam još uvijek u šoku kad sam vidio koliko je nalik Ruslanu. Pa sam otišao i bolje da nisam."

Yanis je napravio malu stanku, za dramatičan učinak, ili je možda doista bio, još uvijek potresen samo prepričavajući događaje. "Johnny, čovječe, nikad u životu nisam vidio da su nekoga pogubili. To je također između tebe i mene. Nigel jedva ima vremena kleknuti na koljena da moli, i ide kao 'gospodin Petrovsky', i bum, tip vadi pištolj i Tuš erotski goli tinejdžer mu metak ravno kroz glavu izbliza. Zatim stavlja jedan u svoje prepone. Mislim da sam zacvilio ili tako nešto.A Ruslanov tata se samo okrene prema meni, slegne ramenima i kaže nešto kao 'šalje poruku'. Točne riječi. I nasmiješi se. Možeš li vjerovati. Smiješi mi se dok je jedan od njegovih ljudi zauzet uzimanjem njegovog pištolja i rukavice iz ruke, pakiranjem kao da treba poslati na kemijsko čišćenje ili tako nešto."

Johnny nije mogao reći da je iznenađen kao Yanis. Nigelu Fetiš porno slika ništa nije značila smrt. Bila je to samo jedna osoba o kojoj je trebao čuti. "Ruslane", ponovno je upitao.

Yanis je napravio grimasu kao da je nezadovoljan što je njegova priča tako odbačena, ali je onda posegnuo u džep i izvadio presavijeni komad papira. "Napisao ti je pismo."

Johnny je mirno stajao. Njegova je ruka odbijala uzeti Yanisovo pismo. Tu nešto nije bilo u redu. Zašto bi Ruslan napisao pismo. Možda samo telefonski broj da ga Johnny može dobiti, a mogao je reći da mu Yanis to prenese ravno na telefon ili tako nešto. Morali su imati telefone u Rusiji, zar ne?

Njegov je um postajao glup. Upravo sada se bojao onoga što je to pismo sadržavalo, a to je bilo čudno jer se nikada nije bojao.

– Hoćeš li da ti pročitam. upitala je Yanis.

Odluka je donesena umjesto njega. Zgrabio je pismo iz Yanisove ispružene ruke i jedva se opirao da ga u obliku loptice stavi u šaku. Ovo nije bilo ispravno ni pošteno. Pažljivim pokretima otvorio ju je.

Johnny, ne postoji pravi način da ovo počnem, pa ću ti reći sve što mi je na umu otkad sam te gledao kako ležiš na bolničkom krevetu, nestao sa svijeta.

Prekršio sam obećanje tvojoj mami. Nisam se uspio pobrinuti za tebe. I ponašao sam se glupo, kao razmaženo dijete kad sam trebao znati bolje.

Moj otac, da, moj pravi, želi da idem s njim na neko vrijeme. Pitala sam ga može li me zadržati zauvijek, a on je rekao 'da'.

Volio bih da imam riječi da ti kažem koliko mi je žao zbog svega. Da nisam bio tako glup, ništa od ovoga se ne bi dogodilo. Sada mi Yanis kaže da si se oporavio, pa sam odlučila više ne dolaziti.Ne bih podnio da me gledaš, znajući što sam učinio. To je užasna pomisao s kojom moram živjeti do kraja svojih dana. Obećao sam tvojoj mami. I iznevjerio sam je. I tebe. Ne postoji lijep način da se to kaže. Nemam ni pravo opravdanje, samo da sam bio ljut na svog pravog oca.

Nadam se da ćete, kada pročitate ovo pismo, reći 'srećan' i vratiti se svom životu. Tvoja mama je na sigurnom. Moj je otac inzistirao da je premjeste na drugo mjesto gdje bi mogla dobiti najbolju dostupnu njegu. Ne brinite ni o čemu; sve je sređeno. Ostavio sam ti i nešto novca. Nadam se da će biti dovoljno dok ne staneš na noge. Sve je na Blog youtube obrijana tinejdžerka na tvoje ime. Yanis će vam također dati detalje.

Bolje je ovako. Bez mene nikad ne bi završio ovako, gotovo mrtav, možda osakaćen za cijeli život. Mrzim što ti kažem zbogom, ali mogao sam ti samo nanijeti bol. Znam da ti nije stalo čuti ovo sada, na kraju ovog pisma, ali uvijek ću te voljeti, i nadam se da ćeš upoznati nekoga tko će te učiniti istinski sretnim, a da te nikad ne izloži opasnosti, kao što sam ja učinio.

Zbogom, Johnny. Nikada više neću voljeti, ali to je u redu.

Johnny je zgužvao komad papira u rukama. Ovo nije moglo biti. Ruslan mu to nije mogao učiniti. "Jebena kukavica", rekao je kroza zube.

"Da. Točno sam mu to rekla", potvrdila je Yanis. "Znao sam da ćeš biti ljut. Ali on je tvrdoglavi kreten kad to želi."

"Znate li njegovu adresu u Rusiji?" Johnny je polako stjecao sve veću kontrolu nad svojim glasom.

Yanis je odmahnuo glavom. "Njegov tata, mafijaš, želi šutjeti o svemu. Ili mi je barem tako Ruslan rekao. Rekao je i da će mi se javiti, ali nije rekao kada. Čovječekažem ti. Prekinuo je s tobom pismom, ali prekinuo je osobno sa mnom. I bilo je jako sranje."

Johnny je oštro pogledao Yanis.

Yanis je zabacio ruke uz bok. "Kao prijatelj. Prekinuo je sa mnom kao prijatelj. To sam mislio.Bože, između tebe i Anye, kunem ti se da ćeš i dalje sumnjati u mene, čak i da se zavjetujem na celibat i postanem redovnik."

Johnny je poželio da može osjetiti Yanisinu šalu, u ovom trenutku. Ali ništa se nije činilo u redu i nije izgledalo kao da će ikada više biti. Tijelo ga nije boljelo, ili ga možda nije osjećao. No neka pandža mu je iznutra snažno stiskala srce, ne dajući mu da diše.

"Gledaj to s vedrije strane, čovječe", rekla je Yanis i potapšala ga po jednoj podlaktici. "Imaš me. Uvijek se možeš družiti s mojim prijateljima i sa mnom."

Johnny je samo kimnuo, a da nije ni pogledao Yanis. Um mu je bio prazan. Kako mu je Ruslan to mogao učiniti. Zašto. Nakon svega toga. Nakon što je stavio svoj život na kocku zbog njega. Kako je mogao?

Bilo je dobro što je bio na lijekovima. Bio je raspoložen uništiti sobu, au međuvremenu možda i pretući nekoliko ljudi. Takav kakav je bio, nije mogao ništa učiniti i biti tako bespomoćan je jebeno sranje.

"Dolazit ću te vidjeti svaki dan", rekla je Yanis.

Johnny je mahnuo jednom rukom. — Nemoj se mučiti.

"Obećao sam Ruslanu", odgovorio je Yanis.

"I. Što je on tebi?"

Yanis je oborio pogled. "Razumijem, Johnny. Ali ti si moj prijatelj. Sviđalo se to tebi ili ne."

"Ne znam", pljunuo je Johnny, znajući da nije u redu tako se iskaljivati ​​na Yanis.

"Teška sreća", uzvratila je Yanis. "Dosta je Ruslan pobjegao u Rusiju. Gdje ćeš ti pobjeći?"

Johnny je znao da Yanis ima pravo. Da nije bio toliko ljut, vidio bi koliko je bio u pravu. Ali, trenutno, Johnnyja nije bilo briga za bilo što.

Yanis nije inzistirao. "Doći ću. Dok te ne puste. Onda ćemo razgovarati. A možda nađemo način da uhvatimo Ruslana. Jebi ga. Ne može on tako pobjeći od nas. Znam, Znam. Trebao sam ga vezati i držati ovdje dok ti ne bude dobro. Onda, da te je vidio, ne bi te ostavio. Mislio sam da se šali, u redu. Da će se vratiti."

"Yanis", rekao je Johnny. "Prokleto previše pričaš."

Yanis se nacerila. "Nemam pojma što da radim s prezrenim ljubavnicima."

"Zaista. Što je s Anyom?"

"Pa, ona je djevojka. Lakše je nositi se s njom."

"Zašto. Zato što ne može udariti tvoje ružno džukelavo lice?"

"Ako znaš pričati viceve, to znači da si bolji. Nadam se da nisi ljut jer sam znao što je bilo u pismu. Ruslan i ja baš i nemamo tajni."

"Osim gdje je sada."

"Da." Yanis je spustio glavu nisko. "Osim toga. Ali hej, dvadeset i prvo je stoljeće. Naći ćemo način da ga se dočepamo."

"Budi siguran u to", rekao je Johnny svečano. "Neće me se riješiti. Sada moram pronaći mjesto za život. I vratiti se u ring."

Yanis mu je dobacila čudan pogled.

"Što?" upitao je Johnny.

"Ostavio ti je kuću. Svoju. Također, kao tonu novca. Pa, ne tonu, ali dosta. Također, natjerao me da obećam da ti više neću dopustiti da se svađaš."

Johnnys je prekrižio ruke na prsima, ignorirajući kateter zaglavljen u nadlanici. "Nije li on pun toga. Što ćeš učiniti?"

Yanis je podigao ruke. "Ne sprječavam te da učiniš bilo što, čovječe. I rekao sam mu da nećeš slušati. Evo jedne ideje. Možda bismo te mogli staviti u ring i napraviti galamu. Znaš; tako da oni sve čuju put u Rusiju."

Johnny je frknuo. "Nikad se nisam borio kao profesionalac."

"Tako?" Yanis je krenuo u protunapad. "Kladim se da imaju podzemne borbe u Rusiji. Možda bi trebao otići tamo i stvoriti veliko ime za sebe."

"Mislio sam da sam ja na lijekovima, a ne ti."

"A ja sam mislio da su zaljubljeni ljudi dovoljno ludi da rade bilo kakve gluposti koje im padnu na pamet."

"To ti je bilo sranje. Možda još uvijek imam pola mozga", našalio se Johnny.

Yanis se nasmijala. "Drago mi je što vidim da si dobro, čovječe. I rekao sam Ruslanu da ću paziti na tebe dok se on ne vrati. Naravno, uputio mi je tužan, šteneći pogled, i to je sve. Još uvijek uzimam brinuti o tebi."

"Sada, pazi malo, Yanis. Mogao bih početi gledati u tebe srneće oči ako nastaviš govoriti takve slatke stvari", odgovorio je Johnny.

– Prestani, čovječe. Yanis je podigao ruke. "Dosta mi je bilo sranja od Anye o Ruslanu. Obećao sam joj da ću biti dobar."

„Naravno, čovječe.Samo te povlačim za nogu."

– Zar nisi dobro raspoložen. Yanis se nacerila.

"Imam ideju. Pobrinut ću se za to. Također, tvoja nije bila ni upola loša."

"Koji. Pun sam ih." Yanis je napuhao prsa.

"Saznat ćeš u pravom trenutku. I reci, Teen fantasy slike li mi stvarno ostavio puno gotovine?"

"Mislim da ćeš od toga moći živjeti dvadesetak godina ako se razbacuješ. Oko četrdeset ako ne. Praktički je sve prodao i ostavio tebi."

"To je pomalo ludo", rekao je Johnny.

Yanis je slegnula ramenima. "Mislio sam da želi prodati svoje bubrege kako bi ti ostavio više novca."

"Dobro da nije. Sviđa mi se cijeli."

"Kladim se da jesi." Yanis je mrdao obrvama.

"Prokleto si sretan što sam ovakav. Razbio bih te za ovo", zaprijetio je Johnny, ali bez ikakvog zalogaja.

"Samo ozdravi, seronjo", rekao je Yans, a Johnny se mogao zakleti da je bio prilično nježan dok je to govorio.

"Hoću, jebaču," odgovorio je Johnny istom mjerom.

Ako je Ruslan mislio da će samo prihvatiti usrana rastanka, prokleto se prevario, pomislio je Johnny dok je gledao Yanis kako odlazi. Dobro, trebalo mu je malo odmora, ali će nakon toga pomaknuti guzicu i pronaći Ruslana. A kada bi ga pronašao, primio bi ga natrag i natjerao ga da ispuni sva svoja obećanja.

***

Ruslan je sjedio za stolom, a smijeh i razgovori oko njega bili su prigušeni činjenicom da ništa nije mogao razumjeti. U toj kući nisu mnogo govorili engleski, iako je najstariji sin, Sergej, bio prilično upućen u njega, jer je, očito, imao strast prema stranim jezicima, pa je čak imao i kućnog učitelja.

Reći da se osjeća nepoželjno bila bi laž. Ruslanov um bio je u nemiru proteklih tjedana, a njegova odluka da ostavi Johnnyja i sve što je znao još uvijek ga je mučila. Ne bi se vratio, s obzirom na to koliko je glup i kakav bi nered mogao izazvati samim nepromišljenim ponašanjem, ali to nije značilo da mu Johnny ne nedostaje kao lud.

Žene njegova oca, njih dvije, kako je saznao, bile su zadovoljne što ga vide, što ga je potpuno iznenadilo. U toj je velikoj vili vladala topla atmosfera, unatoč hladnoći vani, a većina njegove braće i sestara bila je prilično povučena s njim. Očito ga je činjenica da je toliko sličio svom biološkom ocu učinila hit među njima.