Lično izgleda neodoljivo

Prvi auto koji sam ikada posjedovao bio je Ford Prefect iz 1953. Ako želite znati kako je to izgledalo, guglajte E493A. Kao i mnoga njegova braća i sestre, moj je bio siv. Sigurno nije bio sjajan izgled. Ali bio je nevjerojatno pouzdan. I imao je najveću brzinu od oko 65 mph. Iako je za postizanje te vrtoglave brzine pomoglo spuštanje nizbrdo.

Henry (mislim da je moja majka auto nazvala Henry) imao je motor s bočnim ventilom. Do danas nisam siguran što je motor s bočnim ventilom; ali Henry je imao jednu. I imao je mjenjač s tri brzine. Ali najbolja stvar kod Henryja -- svakako te noći o kojoj razmišljam -- bila je ta da je imao klupu sprijeda.

Chrissy je išla u srednju školu s mojom sestrom. Ali u vrijeme kad sam upoznao Chrissy, ona je studirala na Učiteljskom fakultetu.

Chrissy i ja smo razgovarale dok smo stajale jedna pokraj druge, gledajući utakmicu ragbija između tima Učiteljskog fakulteta i Gloucestera-London. Koliko se sjećam, Učiteljeva ekipa se oporavljala i bila je stvarno napeta. "Oh dobro," rekla je Chrissy, "moj drugi tim je dobro." I tada smo otkrili da smo oboje iz Cotswoldsa, iako sada živimo u Londonu. Jedna stvar je vodila drugoj i dogovorili smo se da sljedeći vikend odemo pogledati izložbu slika Petera Limea.

Slike su bile prilično zanimljive, a Chrissy i ja smo imale o čemu razgovarati. A onda, baš kad sam joj htio mahnuti na pozdrav, ispred postaje podzemne željeznice Bond Street, pitao sam je bi li možda bila zainteresirana da sljedeće subote ode čuti Erotska prsata crvenokosa tinejdžerka Thunder, jazz rock grupu u nastajanju, koja svira u The Black Orchid .

"Voljela bih", rekla je. 'Nemam pojma tko su oni, ali, da, volio bih.' I nasmijala se.

Sljedeće subote navečer Chrissy je uhvatila podzemnu željeznicu Central Line do Lancaster Gatea gdje sam je čekao da je dočekam i otpratim je stotinjak metara do svog stana. Zatim smo sjeli u moj auto i odvezli se do Muswell Hilla, do Black Orchid.

Distant Thunder nije razočarao.Činilo se da i Chrissy stvarno uživa u njima.

Nakon predstave odvezao sam Chrissy natrag na Ealing Broadway gdje je u to vrijeme bio Učiteljski fakultet. Zaustavili smo se blizu hostela u kojem je Chrissy stanovala, ali činilo se da Chrissy nije žurila ući unutra. Malo smo razgovarali, a onda se Chrissy nagnula i poljubila me. Mislim stvarno me poljubila.

Eto nas, sjedili smo jedno uz drugo na prednjoj klupi (i nije bilo sigurnosnih pojaseva u prefectu iz '53.), pa sam lijevom rukom prebacio Chrissyna ramena, privukao je bliže sebi i poljubio je. Ne sjećam se da sam namjerno stavio desnu ruku na njezino bedro, ali pretpostavljam da jesam. A Chrissy je lagano raširila bedra tako da je moja ruka kao da je pala između njih. Sjećam se da joj je unutarnja strana bedra bila ne samo Terapeut, bila je gotovo vruća. A onda, dok smo se ponovno ljubili, Chrissy me uhvatila za ruku i pomaknula je više, pokraj svojih gornjih čarapa i na glatku mrlju gole kože iznad.

Moram priznati da sam malo zakasnio po pitanju tjelesnosti. Ali pretpostavljao sam da Chrissy zna što želi. A tko sam ja da kišim na ženskoj paradi. Chrissy je još više raširila bedra, a moja se ruka probila još više. I onda smo bili tamo. Više nije bilo bedra za prijeći. Stigli smo do toplog, vlažnog ugla njezinih gaćica. Oklijevao sam za još jedan poljubac, a onda sam gurnuo svilenkastu tkaninu u stranu. Čak i nakon svih ovih godina, još uvijek se mogu sjetiti čarobnog trenutka kada su moji prsti našli put između njezinih blago punašnih i dlakavih stidnih usana u vruću i sklisku dolinu njezine ukusne pičke. "Oh, da", rekla je. "O, Bože, da."

Sljedeći vikend Chrissy je došla u moj stan na večeru i ostala cijelu noć. Prvi put kad smo otišli 'do kraja' bilo je sve ono čemu sam se nadao da će biti. A možda i više.Ali, čak i nakon svih ovih godina, još uvijek mi je u sjećanju ono prvo jebanje prstiju na prednjoj klupi Prefecta iz '53.