Dezeni maksi suknji

Autorova bilješka:

BlowPopJ - hvala ti što me podržavaš. Cijenim sve vaše lijepe riječi!

Anon - Hvala na pohvalama. Promjena će se dogoditi u Carrie Prejean nude jpg dobrom trenutku od sada, i to u smislenom trenutku!

Osamnaesto poglavlje -- Osoba u vama

"Što ti se dogodilo s kosom?" – upitao ga je Milo čim je izašao iz zgrade.

Bio je odjeven u predimenzioniranu majicu i kratke hlače pa je Sebastian iskoristio trenutak da se divi mladićevim mišićavim nogama. Šteta što su mu ruke bile djelomično pokrivene, no činilo se da Milo uživa u udobnoj odjeći.

Sebastian je provukao ruku kroz kosu i na trenutak se zagledao, sav zbunjen, u stvar koju je izvukao iz nje. Navodno je to bio lovorov list. – Pokušali smo kuhati.

"Ti i Tani?" upita Milo i letimično ga pogleda. "To objašnjava zašto izgledaš kao da si upravo otišao s gradilišta. Sigurno ti je brašno na odjeći."

Sebastian je spustio pogled na svoju odjeću i dahnuo. Kada je postao tako neuredna osoba. Bio je poznat po svojim besprijekornim manirima i odijevanju kao princ od Ifigie. "Moram se ići presvući."

"Ne još." Milo ga je zaustavio s rukom na njegovom ramenu. "Zašto se nisi javio?"

Morao je govoriti o tim pozivima. Sebastian je držao podalje lice. "Bio sam zauzet. Bilo je to prilično zahtjevno jelo i nisam mogao ostaviti ono što sam držao kako bih odgovorio na tvoj poziv." Trgnuo se na kraju te strašne laži.

"Hmm", rekao je Milo umjesto ispravnog odgovora. "To je prilično jezivo, stari. Mogu reći da lažeš."

Sebastian je zastenjao prije nego što je shvatio da je to trebao zadržati za sebe. "Kako možeš reči?" Okrenuo se prema Milu.

Zelene su oči svjetlucale. Odakle mu pravo da bude tako zgodan i da ima tako izražajne oči. Ovaj bi dječak bio njegova propast, bez sumnje.

"Izbjegavaš me, a ja želim znati zašto."

"Jednostavno nismo razgovarali nekoliko sati. Ne izbjegavam te", usprotivio se Sebastian.

"Je li ti čudno što smo radili sinoć?" Milo se približio.

Sebastian je želio koraknuti naprijed i dočekati ga na pola puta. Ne, morao je napraviti korak unatrag.

Samo se ukočio na mjestu. "Zašto bih to učinio?" upitao je, ali glas mu nije zvučao sabrano i hladno kako je želio.

Milo je slegnuo ramenima. "Ne znam. Ali volio bih saznati."

"Molim te, samo mi daj nekoliko minuta da se presvučem i odmah se vraćam", rekao je Sebastian kratko.

Morao se maknuti od tog promatračkog pogleda koji mu je činio čudan osjećaj u želucu.

"U redu. Ali nemoj me tjerati da idem za tobom", zaigrano je rekao Milo i uputio mu još jedan prekrasan osmijeh.

Samo je kimnuo i požurio natrag u zgradu. Nekoliko minuta bilo je sve što je imao da se vrati s ispravnom i vjerodostojnom laži koja na kraju neće povrijediti nikoga, a posebno Mila.

***

Izgledao je puno bolje kad se ponovno suočio s Milom. Mladić ga je iznenadio prebacivši mu jednu ruku preko ramena i natjeravši ga da hoda rame uz rame. "Mislio sam da želiš da te subote tražimo posao."

"Oh, točno, točno, naravno", promrmljao je.

Mora postojati nešto posebno čudno u vezi s prirodnim pravilima koja vladaju ovim svijetom jer je Milova ruka bila pomalo teška na ramenima, a ipak su mu stopala bila lagana i jurio je preko pločnika.

Između njih se protegla tišina. "Milo", počeo je.

"Je li moja sperma bila čudna?" - upita ga Milo ujedno.

"Što?" Sebastian nije znao što pod tim misli sve dok se nije sjetio nekih prilično bezobraznih naslova videa koje je gledao. "Ne, kao što sam ti rekao, bilo je prilično. ukusno."

"Oklevao si", istaknuo je Milo.

Ne iz razloga koje je zamislio. Sebastian se samo mučio pronaći riječi koje se češće koriste kako bi zvučao više poput Kaija.

"Govorim istinu", uzvratio je. "Tuđe nisam probao, ali tvoje je bilo stvarno dobro."

"Samo kažeš", odgovorio je Milo i odmaknuo glavu.

Ponovno je slasna nijansa ružičaste boje obojila njegove zgodne obraze.

"Ja sigurno nisam", bunio se Sebastian.– Htjela bih ga imati svaki dan, tako je dobro bilo.

"Stvarno?" Milo je zurio u njega.

Bilo je teško susresti se s njegovim pogledom, ali Sebastian nije želio ništa drugo nego ovom divnom dječaku jasno dati do znanja da je njegovo sjeme nešto najfantastičnije što je okusio u životu. "Da, stvarno", rekao je odlučno.

"Uf, izluđuješ me", progunđa Milo.

Kako ne bi bio zadovoljan tim odgovorom. Sebastian je počeo razmišljati očekuje li se od njega neki drugi odgovor kad su ga iznenada gurnuli u susjednu usku uličicu između dviju visokih zgrada.

A onda, njegova su se leđa susrela sa zidom, a tople usne čvrsto su se spustile na njegove, nježno ih zgnječivši. Milove ruke su se ubrzo našle u njegovoj kosi, a oni su se ljubili kao da im je preostalo još samo nekoliko trenutaka života. Čak je i način na koji se Milo ljubio bio toliko drugačiji od svega čega se Sebastian sjećao. Kako je frustrirajuće bilo imati toliko iskustva s muškarcima u postelji, a opet se osjećati neprikladnim u odnosu na ovog mladića.

Pa ipak, čak je i ta frustracija imala slatki prizvuk, nježnost protiv koje se nije mogao boriti, ruke su mu bile teške na potoku tamnog meda koji mu je tekao Stara porno priča je nakratko prekinuo poljubac i teško Igre za tinejdžerke dok je pritiskao svoje čelo o Sebastianovo. Otkad sam priznao, sve je tako drugačije, šapnuo je. "Jesu li te moje riječi promijenile u nekog drugog. Jesam li se promijenio?"

Sebastian je pomilovao Milovo lice i potom spustio ruke na njegova snažna ramena. “Divna si”, rekao je, nedostajući pravim riječima da izbrblja istinu. Milo bi samo pomislio da laže.

"O, bože, čak znaš što reći da se osjećam." Zastao je i polako odmahnuo glavom. "Argh, ne znam što, dovraga, govorim."

"Pokušaj, ipak."

"Nikada. nikad nisam zamišljao da govoriš otrcane stvari poput toga da sam divan i slično. Ili da se možeš ljubiti onako kako se ljubiš. Jesam li te prije tako malo poznavao?"

"Nisi mogao predvidjeti kakav ću biti kao ljubavnik", Sebastian se trudio ponuditi objašnjenje koje bi imalo smisla.Milo je bio u pravu, po svemu sudeći. Ali, s druge strane, Kai, pravi Kai, reagirao bi potpuno drugačije.

Sebastian se loše snalazio u tome da bude netko drugi i nije mogao odoljeti, ni na trenutak, kad ga je Milo zagrlio i onako poljubio. Cijelo njegovo tijelo, ne, cijela njegova duša, nije htjela ništa drugo nego da ga usreći. A nije bio ni najmanje u poziciji da to učini, zbog jednostavne činjenice da je bio to što jest.

– Da, da, u pravu si. Milo se nasmijao. "Samo što si sada tako drugačiji. Ali pretpostavljam da smo oboje različiti. Ljubav mijenja ljude, zar ne. Oh, kvragu, opet govorim otrcane stvari."

"To je loše?" upitao je Sebastian milujući Milova ramena. "Da sam drugačija. Bi li radije mene, onu od prije?"

Biste li radije imali svog prijatelja?

Samo se hvatao za slamke kao bijesni utopljenik.

Milo je ponovno odmahnuo glavom. "Ne. Ako si ovo sada ti, dovraga, kako se mogu žaliti. Mislim, srušio si me." Napućio je usne i ponovno pocrvenio.

– Samo zbog toga. upitao je Sebastian, nezadovoljan što ga je svelo na to.

"Ne. Oh, jebote, mislit ćeš da sam perverznjak, sada, samo razmišljajući o tome. Ali ti si tako zgodna, znaš. Mislim, tako mi je drago što nitko ne zna da si ovakva iznutra. Svatko tko te pogleda, ne bi posumnjao, ni na trenutak. Znaš, da se možeš ovako ljubiti, ili dodirivati ​​ovako, ili imati takav pogled u očima. Mislim da sam zaljubljen u osobu u sebi, Kai. Ima li to smisla?"

Sebastian je zario prste u Milova ramena i spustio pogled. U njemu je rastao neki novi čudan osjećaj, toliko neodoljiv da više nije mogao govoriti ni disati.

"Kai, jesi li dobro?"

Milov zabrinuti glas vratio ga je k sebi. Podigao je pogled. "Mislim da sam zaljubljen u tebe, Milo Bennett." Nije mogao zadržati zaprepaštenje koje je osjetio čim su mu riječi napustile usta.

Milo se nasmijao."Jesi li toliko iznenađen zbog toga. Mislim, hajde, samo pogledaj ovog divnog tipa." Pokazao je na sebe. "Što se ne voli, zar ne?"

Sebastian je kimnuo. Bila je istina. Osjećao se iscrpljeno, pomalo prazno, ali sretno i lagano na vrtoglav način koji uopće nije bio on. Je li se mijenjao u Kai Martina. Je li se gubio. Pokušao je zaustaviti mjehurić smijeha koji mu je nadimao prsa, ali bezuspješno.

Frknuo je na najneprikladniji način dok se borio protiv toga. Ali tada se nasmijao. Bilo mu je ispod časti izražavati emocije na tako neobuzdani način, ali bilo je izvan njegove moći zadržati ih u sebi.

"Hej, očekivao sam još jedan kompliment, znaš?" Milo ga je zaigrano prekorio. – Nije za smijati se.

Sebastian je zastao i jednom snažno poljubio Mila u usne. "Ne smijem se tebi. Smijem se sebi."

Milo se nacerio. – Ako ti tako kažeš, stari.

Upravo su se htjeli još jednom poljubiti kad je nešto zasjalo kroz zrak i Sebastian je osjetio kako mu nešto snažno udara u sljepoočnicu. Prinio je jednu ruku glavi, a kad ju je spustio, primijetio je krv.

Milo ga je pustio i potrčao. Na kraju uličice čuli su se užurbani koraci i netko kako vrijeđa.

"Jesi li dobro?" Milo mu se vratio jer se činilo da nije mogao uhvatiti napadača.

- To je samo mala posjekotina - zaključio je Sebastian.

Ako je to bio pokušaj atentata na princa Kaija, onaj koji ga je nosio morao je biti glupan. Izabrao je kamen koji je bio bačen i sada je bio na zemlji. Pregledao ju je i pomirisao - nema tragova otrova.

"Jesi li siguran?" upita Milo, plijen pojačanog stanja uzrujanosti.

Sebastian je izvadio rupčić i obrisao krv s ruke. Zatim ju je pritisnuo na sljepoočnicu. "Da. Zašto buljiš u mene ovako?"

"Ispravite me ako griješim", počeo je Milo oklijevajući, "ali koliko god se borili protiv čudovišta i čega već u video igrama, prilično ste gadljivi kada je u pitanju vaša vlastita krv."

"Smrdljiv. Zbog ovakve sitnice. Gle, krvarenje je već prestalo." Okrenuo je glavu kako bi Milo mogao vidjeti.

"Da. Ipak, moramo te odvesti nekamo da ga dezinficiraš."

"Tvoje mjesto?" Sebastian je odmah rekao.

Osjećao se pomalo uzrujanim zbog toga što je njegov veliki trenutak s Milom tako prekinut. Nije mogao razumjeti vlastite osjećaje, ali je sigurno želio imati vremena da ih opširno istraži.

"Da, naravno. Idemo", rekao je Milo i uhvatio ga za ruku. "Siguran si da si dobro?"

"Prestani Teen ha three Japan toliko brinuti."

- Kako ne bih, ne mogu te izgubiti sad kad si mi sad priznao - rekao je Milo teatralnim glasom.

Ah, ismijavao je situaciju. Tako da je to bilo sasvim u redu. A Sebastian je sada jedva čekao da se vrati u Milovu kuću gdje bi se mogli poljubiti, a možda bi mu lijepi mladić ponovno rekao te nevjerojatne riječi.

***

Gdje bi mogao otići pronaći hranu. Trebao je iskoristiti to što se Pepin više ne ljuti na njega i pitati o tome, ali je propustio svoju priliku. Tko je znao gdje je sada sluga. Vjerojatno je imao pametnijeg posla nego stalno biti na migu Njegovog Veličanstva. Nije da je Kaiju smetala sva ta pozornost. Ondje je bio tek danima i navikao se na dobar život.

Zalutao je u dvorac. Morao je imati zadatak mapirati mjesto kako bi konačno znao kamo ide. Posljednji put kad je tako lutao okolo, atentator je zamalo završio ubivši Conrada.

Kai je zadrhtao i napravio grimasu. To nije bilo tako lijepo, ljudi koji su čudno izgledali pokušavaju ga ubiti. Dobro, možda su imali svoje razloge jer je Sebastian bio prilično nemilosrdan tip, ali ipak, oni su bili na strani zla, a on na strani dobra, tako da, ukratko, ne bi trebali uspjeti.

Naravno, i dalje se radilo o tome da je zarobljen u nekoj vrsti igre, iako nije primijetio nikakvu mogućnost prelaska na razinu ili slično. To Tajlandske nevjeste bilo razočaravajuće; završio je prilično veliku potragu, uzevši zmajevu suzu i sve to.

Zaustavio se ispred velikih drvenih vrata. Njuškao je okolo. Nije bilo šanse da su to bila vrata kuhinje. Nije mirisalo na hranu. Međutim, mirisalo je na nešto drugo, ali Kai to nije mogao točno odrediti. Postojao je samo jedan način da se sazna, a to nije izgledalo kao zabranjena vrata ili nešto slično. Iznad vrata nisu bile ispisane zlokobne rune, a ispod njih nije izlazio zlokobni dim.

U redu je, zaključio je dok je gurnuo vrata. Neko vrijeme su mu se oči borile da se priviknu na slabo svjetlo u sobi.

"Što dovodi Vaše Veličanstvo k meni?" Iz tame se začuo ženski glas. "Mislio sam da si bio prilično nezadovoljan kad si posljednji put posjetio."

"Hm", počeo je Kai, ne znajući što reći.

Soba je bila puna knjiga, primijetio je, a u sredini je bio stol za koji se činilo da je prekriven nekom baršunastom tkaninom. Na njemu, što je to bilo?

Prišao je bliže. "Je li ovo prava kristalna kugla?"

Žena se nasmijala i konačno izronila kako bi se vidjela. Bila je visoka i širokih ramena, odjevena u dugu haljinu tamne boje za koju se činilo da nema nikakvih ukrasa. Sjedila je za stolom i zurila u njega.

Barem je tako pretpostavljao, budući da još uvijek nije mogao puno vidjeti. Iz ukrajine ruska nevjesta li napraviti malo svjetla. Ovdje je Dezeni maksi suknji jezivo."

Iznenadi ga iznenadni pljesak rukama, ali smjesta je soba obasjana ugodnim svjetlom. Nije mogao reći njegov izvor koliko god se okrenuo na petama i pogledao oko sebe.

"Kako mogu biti od pomoći, Vaše Veličanstvo?"

Napokon je Kai mogao dobro pogledati ženu. Nije mogla imati više od trideset godina, a lice joj je bilo impresivno, baš kao i stas. Dobro da je sjedila, inače bi se osjećao kao patuljast zbog njezine prisutnosti.Kosa joj je bila crna i Neveste iz Sinsinatija mogu biti valovima joj je padala na ramena, a oči duboke, hipnotičko zelene. Pokazala mu je da sjedne, a on je tek tada primijetio da u sobi ima još stolaca. Zgrabio je jednu i čvrsto sjeo.

"Oprostite što smetam, zapravo sam slučajno došao ovamo", započeo je. "Je li to stvarno kristalna kugla?" ponovno je upitao i pokazao na predmet na ženinu stolu.

Umirao je od želje da je pita tko je ona, ali nije mu trebala još jedna osoba koja bi se pitala je li princ Sebastian doista dobio ozbiljan udarac u glavu. Što je značilo da vjerojatno ne bi trebao postavljati ni glupa pitanja o kristalnim kuglama. Možda je bilo bolje da se žurno povuče.

"Ništa se ne događa slučajno", rekla je žena dok ga je oštro promatrala. Milf ebanovina prici su vas vaši koraci danas doveli ovamo, Vaše Veličanstvo, to mora biti iz vrlo važnog razloga."

Mahnuo je. "Sumnjam u to. Samo sam šetao uokolo, tražio hranu." Pričao je previše i zvučao je čudno.

Žena se opet nasmiješila. Pustila je da joj ruka lebdi iznad male zdjelice i nešto šapnula. Pojavila se mala mini tortica nalik na parfe.

"Vau, lijepa čarolija", rekao je bez razmišljanja.

"Znam da se ne može usporediti s kulinarskim užicima na koje je Vaše Veličanstvo naviklo, ali molim vas prihvatite ovu skromnu hranu."

Skromno, zar ne. U stvarnom svijetu vjerojatno su se samo milijunaši upuštali u takve stvari. Napravio je pokret da uzme ponuđenu zdjelu. "Ah, izgleda da nemaš žlicu", rekao je i povukao ruku.

Bio je u čarobnom svijetu i spremao se pojesti čarobnu hranu koju mu je ponudila čarobna žena. To je s njegove strane bilo prilično nesmotreno.

Žena je ponovno prošaptala i žlica se pojavila u zdjelici pokraj parfea.

"Ah, trebao bih smanjiti slatkiše", usprotivio se. Zatim se potapšao po trbuhu. – Debljam se.

"Nikad nisam znala da odbijaš moje kreacije", rekla je lukavo."Uostalom, to je uvijek bio razlog za vas, Vaše Veličanstvo, da odlutate u skromne odaje Lune Celeste."

Ah, znači zvala se Luna Celeste. Ime joj je pristajalo jer je njezino lijepo lice bilo okruglo i bijelo, baš poput mjeseca.

"Možda samo mali zalogaj?" Luna ga je izazvala.

Vrpoljio se na stolici. Od tog mu je parfea išla voda na usta. "Dobro", odustao je, "možda samo mali zalogaj."

Da se radi o nekoj podloj magiji, Sebastianovo snažno tijelo bi se s njom oduprlo, bez sumnje, uvjerio se. Osim toga, zašto bi princ držao opasnu vješticu u svom dvorcu. Nije bilo ni da su joj vrata bila zaključana ili tako nešto. Imajući sve te argumente na umu, počeo je gutati malu tortu. Izrazio je svoje oduševljenje kroz tihe zvukove zadovoljstva i cmoknuo usnama kad je završio.

Ako je to bila magija, morala je biti dobra jer se osjećao prilično osnaženo i kao da bi mogao zavladati svijetom.

Luna je djelovala prilično zadovoljna njegovom reakcijom. "Dakle, jeste li razmišljali o našem posljednjem razgovoru?"

"Hmm, ne, ne mogu reći da jesam", rekao je Kai, osjećajući se ispričavajući se zbog Sebastiana. Taj razgovor nije mogao biti ugodan, jer je Luna izgledala prilično nestrpljiva da sazna njegovo mišljenje.

Luna se zavalila u stolicu i još ga malo promatrala.

"Što. Imam li nešto na licu?" upitao je Kai i obrisao usta rubom svog skupocjenog kaputa. Nakon djela, malo je nelagodno zurio u njega. Pepin bi ga ubio da ima mrlje na tome.

- Događa se - rekla je Luna i radosno pljesnula rukama. "To znači da je trenutak blizu. Tvoja draga majka će biti tako sretna kada to čuje."

"Što. Što se događa?" upita Kai.

"Zaljubljujete se, Vaše Veličanstvo. Ah, mogla sam to osjetiti", uzviknula je Luna i bacila ruke prema stropu kao da su konačno njezine dugogodišnje molitve uslišane.

"Nisam, Bože, samo sam ga poljubila i razmjenjivala lizalice --" Kai je progutao svoje riječi.Kao prvo, to je bilo previše informacija, a kao drugo, je li on priznao da je radio perverzne stvari privlačnoj ženi poput te. A starija, povrh toga. Ukratko, mogla bi mu biti mama!

Luna kao da nije čula njegove proteste. Milovala je kristalnu kuglu dok su joj oči lutale kao da pokušava nešto shvatiti. Kai je zaprepašteno pogledao kristalnu kuglu. Može li biti.

"Jesi li gledao mene i Pepina dok radimo ono?"

Luna je zbunjeno zurila u njega. "Kako bih to učinio, Vaše Veličanstvo. Ne razumijem o čemu govorite."

"U tvojoj kristalnoj kugli", inzistirao je Kai i pokazao na predmet.

Luna je izgledala jednako zapanjeno tim predmetom. "Od stakla je i kupio sam ga na sajmu dolje u Afraru prije mnogo godina."

Oh, fuj, pomislio je Kai. – Kakva si ti vještica. Nakostriješio se. – Nemaš čak ni kristalnu kuglu.

"Vještica. Ja nisam vještica", proturječila mu je Luna Celeste i ukočila se na stolcu. – Ja sam šarmantna dama.

"Jesi", složio se Kai.

– Ja se bavim čarima.

Ah, to je ono što je mislila pod šarmantnim. Pa, onda je bila oboje. "Čekaj, jesi li stavio neke amajlije u parfe?" Pokazao je na praznu zdjelu. Sada je počeo osjećati određeno žaljenje što je sve to proždirao. Što ako Lunine čari nisu sve dobre vrste?

"Samo moje dobre želje za Vaše Veličanstvo. Jeste li se ipak zaljubili u Pepina?"

"Nisam", bunio se Kai. – A što, uostalom, mislite?

Luna Celeste ga je ponovno pregledala i počela lupkati prstom po usnama. "To je želja tvoje majke."

"Pa, ona ne može poželjeti tako nešto. Zaljubit ću se u koga god želim", rekao je Kai. "Nije da se trenutno zaljubljujem ili nešto slično. A Conrad je samo priležnica. Ne koristim ga!"

Bože, stvari koje su mu napuštale usta. Ali izgledalo je kao da ne može stati. Što je, dovraga, Luna stavila u tu slasnu tortu?

- Promjena se događa - rekla je Luna, iako se činilo da uglavnom priča sama sa sobom."Bez sumnje."

"Što želiš reći time?" upitao je Kai, osjećajući sve sumnjičaviji prema šarmantnoj dami s amajlijama ispred sebe.

- Ljubav mijenja ljude - rekla je bezbrižno Luna. "Ali ako nije Pepin." Počela je dlanom trljati staklenu kuglu.

Kai se nagnuo naprijed, naprežući vrat.