Priča gordofatme savršena debela tinejdžerka

Jacques, mladi grof de la Arbois, umalo je pao s konja, i konj i jahač drhteći od iscrpljenosti, u naručje gostioničara malog sela Saint-Avold, udaljenog pola dana teškog jahanja zapadno od Metza.

"Svježi konj", grozničavo je promrmljao Jacques kroz natečene usne.

- Imamo takvog konja za vas - usklikne krčmar. "Ali niste u stanju za jahanje, mladi gospodine. Izađite s ove kiše i unesite barem malo tople juhe prije nego što nastavite. Kamo ste krenuli?"

"Koblenz. Moram stići do Koblenza. Tamo je obitelj." odgovori mladić iako je jedva izgovarao riječi.

Gostioničaru prođe jeza. Na temelju kakvoće konja, a također i mladićeve haljine, krčmar je odmah stvorio sumnju. Ali znajući da je odredište Koblenz u obližnjoj njemačkoj regiji, kamo se mnoga francuska aristokracija povukla kako bi izbjegla sastanak s Madame Guillotine, njegovi su se gori strahovi ostvarili. Madame nije pravila razliku između kraljevske obitelji i onih koji su im pomagali u ovim danima nemira i revolucije. Ali čovjek je bio tako mlad i zgodan, a gostioničar nije imao namjeru biti prvi u mnogim generacijama svoje obitelji u Saint-Avoldu koji će uskratiti krov i malo hrane umornom putniku.

"Evo sada svježeg konja, gospodine. Ali prvo uđite unutra na odmor i hranu. Izgledate potpuno iscrpljeno."

"Cesta", upita mladić šapatom. "Kojom cestom do Koblenza?"

"Onaj tamo, mladi gospodine. Ali vi ne želite tog. Trier je bliže i tamo ćete naći pristaše, kao i Koblenz. A tu je visoka šuma Hunsrück u Saarlandu između vas i Koblenza. ne želim proći tamo."

Mladić je teturao prema svježem konju.

"Visoka šuma. Saarland?" mrmljao je dok je umorno podigao ruku prema sedlu plašljivog, ali drskog Camarguea koji je upravo kupio.Ne tako dobro odgojen kao njegov, kojeg je predao krčmaru i koji ga je odnio uz zapadnu obalu Mosellea jedva ispred njegovih progonitelja, ali svejedno boljeg konja od krčmara mogao bi pružiti onima koji su ga slijedili.

"Priča se da je Schlange negdje u toj šumi, gospodine. Ne želite susresti Schlange."

Mladi grof je htio zatražiti objašnjenje, ali su upravo tada i on i gostioničar čuli topot kopita nekoliko konja po kaldrmi na rubu sela.

"Henri", povikao je Jacques slabašno jecajući. "Zašto me moraš progoniti do kraja svijeta?" prošaptao je hrapavim glasom prema tami. Svijet koji je bila Francuska okrenuo se naglavce.

Krčmar je brzo pomogao Jacquesu da se zaljulja u sedlo Camarguea i udario ga po stražnjici kad se okrenuo i potrčao prema gostionici, želeći ponovno biti nedužan unutra prije nego što se pojave plemićevi progonitelji. Nije čak ni pogledao da vidi mladost Slike liže macu juri niz cestu za Koblenz.

Nekoliko sati kasnije, umorni Camargue usporio je korak dok je ulazio sve dublje u visoke šume Saarlanda. Mladi grof ležao je nisko na konjskim leđima, njegova groznica borila se s njegovom gladi za isticanjem boli, ali oboje je bilo zasjenjeno njegovim umorom. Bio je svjestan da konj usporava, ali sada je barem bio izvan Francuske i njegovi bi progonitelji, njegovi vlastiti kmetovi koji su generacijama vjerno služili njegovoj obitelji, a sada su izgubili razum, stali na granici. Gotovo je potpuno prekratio svoj izlaz i gotovo je mogao osjetiti povjetarac padajuće oštrice giljotine kojoj je jedva pobjegao.Njegova je obitelj otišla prije nekoliko tjedana, ali on je ostao kako bi prikupio i sakrio što je više mogao dragocjenosti dvorca u iščekivanju brzog kraja ove revolucionarne besmislice koja sigurno nije mogla trajati dulje od još nekoliko tjedana prije giljotina je bila zasićena i njegovi su ljudi shvatili užas pogreške koju čine. I Henri. Čak je i Henri poludio zbog tog antiaristokratskog žara.

Kiša je prestala padati, ali noć je bila mračna i gusta se magla kovitlala iz lokvi na uskoj zemljanoj cesti koja je klizila između zbijenih stabala Hunsrücka.

Jacques nije mogao držati oči otvorene i polako je gubio kontrolu nad konjem. Lupkanje umornog konja odjekivalo je o debla drveća i odzvanjalo u Jacquesovoj glavi. Na kraju je samo skliznuo s konja na meku mahovinu na rubu ceste, a njegov se konj nastavio kretati prema središtu šume.

Nebrojene sate kasnije Jacques jedva da je čuo uzburkane kotače crne kočije koja se materijalizirala iz šume i zaustavila pokraj njega, ali je bio svjestan zvuka zapovijedi autoritativnim, bogatim glasom i tamnoodjevenih livrejaša koji su sišli. s vozačeva sjedala te ga nježno podigao i smjestio u kočiju.

Kad je kočija ponovno krenula, glas koji je ponovno čuo dopirao je iz tame klupe s druge strane kočije, a Jacques je čuo šuštanje svilenkastog materijala. Ruka, ruka prekrivena sjajnom crninom, pojavila se iz tame. U ruci je bila bočica.

"Evo, sine, popij ovo. Umirit će te. Izgledaš potpuno iscrpljeno i u dubokoj groznici." Glas je bio melodičan i imao je kvalitetu pjesme.

Jacques je uzeo bocu i pohlepno pio. Bila je to neka vrsta bogatog crnog vina. Ukusno. Nije se mogao zasititi toga.

„I kruh.Pojedi malo kruha." Ruka se još jednom pojavila iz tame, nudeći mu finu žemlju s Masturbacija vrućim ribama koricom koja ne bi bila naodmet za banketnim stolom Kostim za devojku u plesnoj dvorani Jacquesovom dvorcu.

Jacque je uzeo kruh i pokušao ga jesti polako, u skladu sa svojom plemenitom obukom, ali bio je gladan, a bio je ukusan i brzo ga je žderao poput divlje mačke.

Mislio bi da će mu kruh i vino dati snagu, ali oni su ga još više zbunili i umorili nego što je bio prije, i shvatio je da odlazi. Ali zapravo se nije osjećao kao da spava. Više kao da je otupio. Ne, nije otupio, jer su mu osjetila bila pojačana. Ali osjećao je da ima malo kontrole nad svojim rukama i nogama.

Zvuk šuštanja materijala prostrujao mu je mozgom, pojačan zvuk tamo gdje bi trebao biti utišan. I osjetio je kako mu večernji povjetarac miluje tijelo, njegovo golo tijelo. Ali to nije bio jedini osjećaj. Dlanovi i prsti ruku također su milovali njegovo tijelo. Suhe, ali snažne i senzualne ruke kreću se po njegovoj koži, tražeći i istražujući svaku pukotinu, nabor i oblinu njegova tijela. Uživao je u dodiru. Misli su mu se vratile na njegove tajne sastanke i veze s lovcem iz zamka, Henrijem, na sjeniku imanja. I njegova je osjetila obuzeo osjećaj sisanja i grickanja bradavica, baš kao što je Henri činio u žaru strasti. Dojenče na njegovim prsima pretvorilo se u slan okus u njegovim ustima. Usne na njegovima, strani jezik gura mu usne i istražuje unutrašnjost njegovih usta. Laganje vrhom jezika po njegovim unutarnjim obrazima.

I osjet mirisa se također Godina ljubljenja golih tinejdžerki. Mošusni miris želje. Miris Henrija, ravno od poštenog, teškog rada u šumi. Uzbudljivi miris praćenja i spuštanja jelena koji će se s ponosom predati mladom grofu.I da ga Jacques nagradi tako što će ga odvesti u privatnost i dati mladom plemiću otvoriti noge svom kmetu. Miris kolotečine, izravnog, iskrenog seksa. Okus znoja Henrijevih rupa na rukama, prvih kapi rose na njegovom klobuku gljive kad je Jacques otvorio usne Henrijevom finom, snažnom kiti. Oštar miris Henrijevih stidnih dlačica dok su Jacquesove usne dopirale do korijena njegove muškosti. Miris uzbuđenja u Henrijevom dahu dok je ulazio u Jacquesovo dupe svojim kurcem i u plemićeva usta svojim jezikom.

Preglasan zvuk šuštanja materijala promijenio se u stenjanje. Stenjanje je postalo glasnije u Jacquesovim ušima. Prepoznao je taj zvuk, boju stenjanja. Bio je njegov. Isti jecaj koji je ispustio kad je Henri ušao u njega i milovao mu zidove prolaza svojim pulsirajućim članom.

Po navici Jacques je ispružio ruku, opipao snažan, mišićav trbuh, baš poput Henrijevog, i pomaknuo ruku preko pupka i dolje. Henriju se sviđalo da ga Jacques izmjeri i da prstom prijeđe oko glave njegovog alata, da usmjeri svoj penis unutra, a zatim omota prste oko njegove baze dok se ukopavao u Jacqueov prolaz.

Jacques je bio zbunjen dok je posegnuo za Henrijevim komadom, jer je naišao samo na glatku kožu na mjestu gdje je Henri bio prekriven slamom. Ali bio je toliko zbunjen drogiranim vinom i kruhom da nije primijetio da to nije Henri.

Jacques je počeo mjeriti kurac svog ljubavnika, ali to ga je samo dodatno zbunilo. Stalno je pomicao ruku niz dršku tvrdu poput mramora, ali nije mogao dosegnuti glavić. Šok od ovoga ispunio ga je adrenalinom i nakratko su izmaglica droge i umora nestali. Sjeo je uspravno s mjesta na kojem je bio ogrnut na ono što je sada bila klupa povučena po dužini u sredini kočije i prvi put vidio tko je - ili što - vodio ljubav s njim.

Bilo je to i čudovište i čovjek koji su se materijalizirali iz tame kočije.Imao je veličanstvenu mušku tjelesnu građu božanstvenih proporcija, ali pri slabom svjetlu koje je obasjavalo kočiju u pokretu, koža mu je imala zelenu, ljuskavu nijansu. Imao je lice koje je bilo ravno, zgodno i ružno, sve u isto vrijeme - nosnice, ali praktički bez nosa. I dok se propinjao unatrag nakon neočekivanog, iako privremenog buđenja svog plijena, njegova usta gotovo bez usana su se otvorila i crveni, rašljasti jezik izletio je van.

Jacques se užasnuo unatrag, užas koji se samo povećao kad su mu se oči spustile niz valoviti, mišićavi torzo stvorenja do onoga što je imao između nogu. Imao je dodatak na mjestu gdje bi bio pijetao, ali se spustio na pod kočije, a Jacques nije mogao vidjeti gdje je stao.

Sa strahom pojačanim naletom adrenalina, Jacques je jurnuo prema vratima kočije. Držao ga je otvorenim i bio je spreman skočiti u ono što je još uvijek bio gust i tijesan zid drveća kad je osjetio nešto poput iznimno debelog užeta kako mu se probija oko prsa ispod pazuha i povlači ga natrag u kočiju.

Pogledao je dolje dok su ga povlačili i vidio je, na mjesečini, da je središnji privjesak čudovišta, sada omotan oko njega u snažnom stisku, doista završio. Nedvojbeno je bio pijetao, jer je završavao gomoljastim klobukom gljive, slično Henrijevom ponosnom članu. Ali iz proreza za mokraću ovog klobuka gljive izbio je crveni rašljasti jezik.

Jacques je pokušao vrisnuti dok ga je čudovišno dugi penis omotan oko prsa vukao natrag u kočiju, ali nikakav zvuk nije izlazio.

Čovjek-čudovište ležao je na leđima na klupi dok je Jacques bio uvučen i ispružen na njemu. Stvorenje Ero najlonke savršene noge sada mrmljalo Jacquesu onim očaravajućim glasom pjesme. Omotao je jednu snažnu ruku oko Jacquesovih leđa, a drugom je rukom zauzeo Jacquesov penis i tamo ga milovao.

Stvorenje je račvastim jezikom trzalo Jacqueove obraze i udubinu njegova vrata dok je adrenalin istjecao iz Jacquesa i droge, njegov umor i mrmljanje stvorenja polako su ga uljuljkali u stanje predaje.

Sada je Jacques gotovo s osjećajem odvojenosti pratio kretanje glave penisa stvorenja niz donji dio leđa, taj lepršavi crveni donji jezik škakljao je preosjetljivu kožu dok se spuštao. Usta stvorenja bila su na Jacquesovim, a jezikom je klizio po Jacquesovim unutarnjim obrazima kada je glava pijetla dosegla i skliznula u njegov kanal.

Jacques je stenjao i stenjao dok se crijevo za penis uvijalo u njega, a rašljasti jezik udarao po zidovima prolaza njegove guzice dok je ulazio i odmotavao se u njemu. Spoznaja o tome što mu se događa bila je užasna, ali užitak ove intenzivne ševe preplavio je Jacquesa i izbrisao sve drugo. Zaboravio je da je umoran i da ga je odvelo vanzemaljsko biće. Sva njegova osjetila prešla su na klizeći penis koji se penjao u njega dalje nego što je Henri ikada dosegao.

Stvorenje je pustilo njegovu ruku oko Jacquesa, iako je osnovni dio dodatka još uvijek bio omotan oko Jacquesovih prsa i skupljao se i širio na način da je Jacques dahtao u ritmu sa stvorenjem, postajući jedno s čudovištem. Jacques se pridignuo, izvio leđa i kriknuo od oduševljenja dok je glava čudovišnog pijetla zmijala dublje u njegova crijeva.

Stvorenje je stavilo dlan svoje ruke u sredinu Jacquesove prsne kosti i nježno gurnulo torzo mladog plemića unatrag, tako da je Jacques bio izvijen unatrag prema podu kočije koji je Priča gordofatme savršena debela tinejdžerka, a kosa mu je jedva dodirivala podne daske. A onda je stvorenje podiglo i spustilo svoja usta na Jacquesov nabrekli kurac i zamahnulo svojim rašljastim jezikom po glaviću.Jezik je pronašao Jacquesov prorez za mokraću i ušao u njega, trzajući unutra i van, jebeći Jacquesov prorez u kurac u ritmu jebenog kanala njegovog dupeta.

Jacques je izgubio svijest dok je ejakulirao u grlo stvorenja, a stvorenje je zauzvrat ispljunulo svoj otrov iz crijeva duboko u središte mladog grofa.

Kad se Jacques probudio, ležao je na čistom krevetu u maloj spavaćoj sobi. Sunčeva svjetlost dopirala je kroz prozor, a dva zabrinuta, solidna sredovječna muškarca zurila su u njegovo lice, očiju punih zabrinutosti.

"Ah, Gute, probudio se", rekli su jedan drugome.

"Gospodine, čujete li me. Boli li vas nešto?" rekao je drugi izravno Jacquesu.

"Gdje sam?" - slabašno je upitao Jacques.

"Vi ste u Netunkircheu, u Saarlandu, na rubu šume Hunsrück", odgovorio je jedan Besplatno porno ekstremno muškaraca na njemačkom. A onda kad je vidio da se Jacques muči s jezikom, ponovio je to na polomljenom francuskom.

"Seljani su te pronašli na rubu šume, na putu iz Francuske", rekao je drugi na boljem francuskom. "Konj bez jahača je ušao u selo i poslali smo ljude van i ti si pronađen."

"Koliko dugo. Tko. Gdje?" rekao je Jacques dok se bezuspješno pokušavao pomaknuti u sjedeći položaj. Posvuda ga je boljelo, čak i iznutra sve do trbuha.

"Nein, nicht. Ne, ne pokušavaj sjesti, mladiću. Tri dana si imao visoku temperaturu. Nismo bili sigurni što ti se dogodilo."

"Ich glaube yetz es wurde eine Schlange", rekao je jedan drugome odlučnim, gotovo surovim tonom.

"Što. Što je rekao?" rekao je Jacques drugom muškarcu, sad odjednom svjesniji i povlačeći ga za rukav. "Što je rekao o Schlangeu. U francuskom selu gostioničar me upozorio na šumu, koristeći tu istu riječ."

"Schlange", ponovio je drugi čovjek. "Zmija. Moj prijatelj je tvrdio da vas je sigurno ugrizla zmija. U šumi Hunsrück ima mnogo velikih i gadnih zmija.Mislim da je to bila samo visoka temperatura i delirij. On i ja raspravljamo o tome otkako si ti doveden ovamo."

Jacques je umorno pao natrag na krevet, zbunjeniji nego ikad, iako je znao da niti će ikada govoriti o tome niti će ikada više jahati kroz šumu Hunsrück.