Devojke koje su se ugojile

Ova priča je djelo fikcije. Autobiografski su samo stvarno dosadni dijelovi. Svaka sličnost bilo kojeg lika u ovoj priči s bilo kojom stvarnom osobom je nenamjerna i čista slučajnost. Ovo može biti malo sporo, ali Restoran Seks i grad kontekst za kasnija poglavlja.

*****

Nakon 30-ak godina bavljenja odvjetništvom, mislio sam da sam vidio i čuo gotovo sve. Ta se pretpostavka pokazala pogrešnom kad je Karen Clyde ušla u moj život.

Prvo ću dati malo pozadine o sebi. Prakticirao sam u gradu na srednjem zapadu od kasnih 1980-ih. U početku sam radio za vrlo veliku tvrtku "svilenih čarapa". Nikada nisam ni vidjela svilene čarape, nisam se savršeno uklopila. Nakon nekoliko godina, osjetio sam da sam dovoljno uspostavljen u zajednici da započnem vlastitu solo praksu. Upustio sam se donekle i u politiku, više kao operativac nego kao kandidat iz razloga koji će se tek pokazati.

Moja je praksa bila blago uspješna, barem toliko da sam si mogao priuštiti većinu onoga što sam stvarno želio. Moj osobni život bio je cikličan. Nekoliko godina sve do otprilike šest mjeseci prije nego što sam upoznao Karen, izlazio sam s prilično atraktivnom arhitekticom.

Jedan značajan aspekt mog odnosa s arhitekticom bio je taj što je odgajana kao nudist i što me upoznala s društvenim nudizmom. Išli smo na brojna putovanja u odmarališta na Floridi i na Karibima te na plaže poput Haulovera. Nažalost, arhitektica je odlučila da moji prihodi nisu u skladu s njezinim planom o prijevremenom umirovljenju i da sam stvarno prestar za nju. Shvaćam da ona sada izlazi s kirurgom. Želim joj dobro.

To što me je arhitekt ostavio svelo je moju golotinju na vlastito dvorište. Kao "muškarac bez pratnje", nisam bio dobrodošao u većini odmarališta. Samostalno putovanje na nudističku plažu jednostavno se nije činilo vrijednim vremena ili troškova.

Za ovu je priču također relevantna činjenica da sam ostao prijatelj, i to upravo, s jednom doista divnom damom koja je počela raditi u velikoj odvjetničkoj tvrtki otprilike u isto vrijeme kad i ja. Amy je imala veći dar od mene predstavljati se kao osoba za koju su stariji partneri zamislili da će ih naslijediti, a da pritom zadrži svoju pravu osobnost. Amy je napredovala do prilično starijeg dioničkog partnera.

Tijekom godina, Amy i ja bismo zajedno pili pivo nakon posla jedan ili dva dana mjesečno, čak i nakon što se ona udala. Da ono što smo jedno drugom rekli nije išlo dalje, bilo je neizrečeno, ali apsolutno nepovredivo pravilo našeg odnosa. Amy bi govorila o pompoznosti, egocentričnosti i seksizmu mnogih svojih partnera. Ispričao sam Amy većinu onoga što mi se događalo u životu, uključujući moje gole avanture s arhitektom. Mislim da je to veliki dio razloga zašto mi je Amy uputila Karen.

Karen me nazvala jednog jutra. Rekla je da ju je uputila Amy. Amy je očito radila za tvrtku u kojoj je bio zaposlen Karenin otac i bila je jedini trag koji je Karen mogla dobiti o privatnom odvjetniku. Karen je rekla da je bila u državnoj službi i da želi savjet o nekim problemima koji proizlaze iz te službe. Budući da nikada ne odbijam nijednu Amynu preporuku, dogovorio sam sastanak s Karen.

Kad je Karen ušla u moj ured na naš sastanak, vidio sam privlačnu i naizgled samouvjerenu damu. Pretpostavio sam (ispravno sam kasnije saznao) da je bila u ranim ili srednjim 30-ima. Oko 5' 9", imala je figuru koja se činila sjajnom prema onome što sam mogao zaključiti kroz njezinu konzervativnu poslovnu odjeću. Smeđa kosa do ramena uokvirivala je lice koje je vrlo podsjećalo na glumicu Karen Allen u Otimačima izgubljenog kovčega.

"Molim te, prvo ovo pročitaj", zamolila je Karen dok mi je pružala dokument od više stranica.

Dokument je nazvan "Imenovanje u Zajedničku studijsku skupinu o ženskom terorizmu". U biti, činilo se da je dokument ugovor između Karen i savezne vlade.Dokument je potpisala Karen, netko tko je opisan kao general marinaca, zamjenik pomoćnika ministra za domovinsku sigurnost i pomoćnik zamjenika direktora Središnje obavještajne službe. Sve četiri potpisnice bile Zadirkivati ​​u donjem rublju žene. U dokumentu su općenito opisane određene beneficije koje bi Karen stekla ako bi uspješno završila dvogodišnju turneju s JSGTF-om. Dokument je također sadržavao zanimljivu klauzulu koju ću doslovno citirati:

Imenovana osoba razumije i prihvaća da će se sve informacije koje je stekla tijekom službe u JSGTF-u, uključujući njezino članstvo i vlastita iskustva tijekom služenja u JSGTF-u, smatrati podacima s najvišom razinom tajnosti nacionalne sigurnosti. Međutim, u slučaju da postojanje i priroda JSGTF-a postane javno poznato drugim sredstvima osim otkrivanja od strane Imenovane osobe, Imenovana osoba tada može otkriti svoje članstvo u JSGTF-u i prirodu svoje službe. Imenovani neće, ni u kojem trenutku i ni pod kakvim okolnostima, otkriti nikakve informacije o specifičnim stvarima koje razmatra ili poduzima JSGTF bez pismenog odobrenja tijela Nacionalnog zapovjedništva.

Završio sam s čitanjem i pogledao Karen s, kako zamišljam, zbunjenim pogledom.

Karen mi je uputila osmijeh kakav nikad prije nisam vidio. "Želim s tobom razgovarati o JSGTF-u. Vjerojatno ti ne bih trebao toliko govoriti, ali vjerujem da će povjerljivost odvjetnika i klijenta zaštititi ovo otkrivanje."

Klimnula sam glavom "da".

Karen se ponovno nasmiješila. "U redu, da ti ispričam istinitu priču."

Karen je bila agentica FBI-a. Prije otprilike tri godine dodijeljena je u ured u San Franciscu. Upravo je odigrala veliku ulogu u razbijanju lanca željnih tehnoloških poduzetnika koji su Sjevernoj Koreji prodavali ograničenu tehnologiju. Nekoliko dana nakon uhićenja u tom slučaju, Karenin SAIC uručio joj je e-mail od zamjenika direktora iz Washingtona u kojem je Karen upućuju da se javi na adresu u Sjevernoj Virginiji.

Ni ja ni SAIC nismo imali pojma o čemu se radi", objasnila je Karen. "Ali, kad zamjenik direktora kaže 'budi tamo', ti si tu. Doletio sam u Reagan National i unajmio auto s GPS-om, što je bilo od pomoći jer je mjesto sastanka bilo izvan ceste s dva traka. Sastanak je bio zakazan za vrlo kasno poslijepodne. Sjećam se vožnje. Postojala je Seksi mrežasto donje rublje, ali mjesto se nije činilo previše sigurnim sve dok nisam primijetila kamere posvuda." Karen se nasmijala. "Na natpisu je pisalo "Ured za pomoć podacima Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država.'"

Kad je ušla unutra, Karen se našla u predvorju s nekoliko drugih žena otprilike njezinih godina. "Prepoznao Porno priče još jednu djevojku iz FBI-a, koja je tada bila u uredu u St. Louisu i djevojku koju sam poznavao u ATF-u. Oko polovice žena bile su u uniformama, uglavnom marinci i vojska. Bila je jedna djevojka iz Obalne straže."

Skupina žena uvedena je u malu dvoranu. Svi su upravo bili sjeli kad je netko nazvao "pozor na palubu". Sve su žene ponovno ustale kad su se otvorila vrata pozornice i ušle su još tri žene. Ovu grupu predvodila je niska žena u uniformi marinaca, a slijedile su je dvije žene u civilu.

Policajka je glasno rekla: "Voljno." Normalnijim tonom, dodala je, "za vas civile to znači da možete sjesti". Časnica se predstavila kao generalica marinaca Rita Mayfield. Dvije civilne žene predstavljene su kao Alice Brown iz CIA-e i Susan Wilder iz Domovinske sigurnosti.

Karen mi je rekla: "Sjećam se početnog govora generala Mayfielda gotovo do riječi."

General Mayfield započeo je rekavši: "Ovdje ste zbog projekta za koji se nas troje nadamo da nikada neće započeti. Iako još ima posla za obaviti, žene u oružanim snagama i civilnom provođenju zakona postigle su značajan napredak. Kao što znate, pod prethodnom upravom bili smo ovlašteni birati i obučavati žene za upućivanje u borbena sredstva.Kao što možda znate, to je ovlaštenje povučeno kada je predsjednik Trout preuzeo dužnost u siječnju. Umjesto toga, predsjednik nam je dodijelio ovaj projekt. Rekao mi je prije nekoliko mjeseci da, ako mislim da je ženama mjesto u borbi, ovo bi bio način da to dokažem."

General Mayfield je stao, a gospođa Brown je ustala i nastavila govor. "Iako smatramo da je ovaj zadatak neukusan, predsjednička je naredba da procijenimo njegovu izvedivost i moramo dati sve od sebe. Zato ste ovdje. Svatko od vas ima blistavu pozadinu. Svatko od vas isticao se u svom dužnosti u vašim agencijama, i, da budemo otvoreni, vi ste fizički najatraktivnije žene u saveznoj službi koje znaju rukovati oružjem." Gospođa Brown je stala i pogledala gđu Wilder, koja je ustala.

"Imala sam osjećaj da se svatko od njih trudi osigurati da druga dvojica preuzmu jednaku odgovornost", rekla mi je Karen.

Gospođa Wilder je ustala. "Zamolit ćemo vas da se dobrovoljno prijavite za poseban zadatak. General Mayfield, gospođa Brown i nadamo se da ćete svi odbiti. Možete odbiti volontirati bez ikakve opasnosti za svoj trenutni status i neće biti zapisa o činjenica da su vas uopće pitali. Međutim, da budemo pošteni, postoje neki poticaji koji se nude da vas potaknu da prihvatite ovaj zadatak."

General Mayfield ponovno je nastavio razgovor. "Od vas će se tražiti da služite na ovom zadatku dvije godine. Svi koji prihvate ovaj zadatak odmah će biti podignuti za jedan platni razred. Bit će povećanja unutar razreda tijekom vaše turneje. Po uspješnom završetku vaše turneje, dobit ćete još jednu punu plaću povećati i obećano nam je da će svaka žena koja uspješno završi svoju turneju imati predsjedničko pismo s pohvalom dodano u svoj osobni dosje. Vjerojatno se pitate koji je to zadatak."

Karen mi je rekla: "U tom su se trenutku svjetla u prostoriji prigušila, a projekcijsko platno se spustilo na stražnjem dijelu pozornice."

gđa.Wilder je rekla okupljenim ženama: "Želimo da shvatite da ovo nije bila naša ideja. Ovo je bila zamisao političkog imenovanja u uredu savjetnika za nacionalnu sigurnost. Nekoga tko je previše čitao Playboy i Penthouse, pretpostavljam."

"U tom trenutku," rekla mi je Karen, "slika se pojavila na ekranu. Bila je to žena okrenuta prema kameri. Držala je jurišnu pušku. Oko struka je imala remen za streljivo s pištoljem u futroli. U njoj je bio nož. korice privezane za jedno tele. Osim toga bila je potpuno gola."

Glasom punim prijezira, general Mayfield je objasnio: "Predsjednik želi da stvorimo samo ženske udarne snage koje će djelovati kao timovi poput SEAL tima ili FBI HRT-a. Snage će uključivati ​​vojno i civilno osoblje i Očekuje se da će moći djelovati u inozemstvu ili u zemlji. Osim oružja i druge potrebne opreme, timovi će izvoditi operacije goli."

Gospođa Brown je dodala: "Ideja je da će tim naoružanih golih žena prepasti ili zbuniti loše dečke i dati timovima dodatnu oštricu iznenađenja u taktičkim situacijama."

Karen mi je rekla: "Mislim da je u prostoriji prevladavao osjećaj da smo bili izloženi šali, iako je bilo misterij kako ili zašto."

Gospođa Wilder je nastavila. "Suprotno onome što mislite, ovo doista nije šala. Zaduženi smo da pokušamo okupiti i pripremiti takvu udarnu jedinicu. Kako bismo izbjegli posljedice i uznemiravanje na cesti, činjenica članstva u udarnoj skupini bit će biti vrlo povjerljivi. Koliko će javnost i vaše agencije i službe znati, dodijeljeni ste "Zajedničkoj studijskoj grupi o ženskom terorizmu" i pokušavate nam pomoći razumjeti što motivira i kako se suprotstaviti ženama teroristima. Ovo terminologiju treba koristiti u svakom trenutku kada se govori o udarnim snagama."

General Mayfield se ubacio: "Naravno, kako bismo zaštitili administraciju od lošeg tiska koji proizlazi iz ove usrane ideje, detaljni zapisi o mentalnim bolestima bit će izmišljeni za svakog člana udarne jedinice koji će biti pušten u slučaju da netko bude ubijen ili zarobljen gol. Vlada će zanijekati bilo kakva saznanja i tvrditi da je jadna žena trčala uokolo gola s oružjem zbog svoje mentalne bolesti."

Svjetla su se ponovno upalila. Gospođa Brown rekla je grupi: "To je sve što smo vam htjeli reći danas. Želimo da razmislite o tome i da nam sutra javite hoćete li volontirati za ovaj zadatak. Očekujemo da ćete možda htjeti razgovarati o tome među sobom. Uzeli smo blok soba u Marriottu natrag na autocesti. Također smo iznajmili sobu za sastanke za večer gdje možete jesti i piti o vladinom trošku i razgovarati jedni s drugima. Ponovno ćete se okupiti ovdje u 10:00 ujutro. sutra kada očekujemo 'da' ili 'ne' za preuzimanje ovog zadatka. Kao što je gospođa Wilder rekla prije, nadamo se da ćete svi reći 'ne' kako bismo mogli izvijestiti da nismo bili u mogućnosti pronaći kvalificirano osoblje za obavljanje ovog zadatka. Dobar dan."

Karen mi je rekla: "Otišla sam odatle ne znajući što da mislim. Sigurno je izgledalo kao prijevara. Ali mnogo je resursa potrošeno na to i koja je bila svrha prijevare. Međutim, ideja se činila previše čudnom shvatite zdravo za gotovo. U svakom slučaju, odvezao sam se do polovice hotela Marriott očekujući da će mi reći da nikad nisu čuli za mene i da nemaju rezervaciju. Umjesto toga, mladić mi je rekao da je moja soba spremna i pokazao niz dvorana gdje je 'soba za sastanke rezervirana za vašu grupu.' Rekao mi je da se bar otvara i da će večera biti poslužena u 6:30."

Karen je nastavila: "Otišla sam u svoju sobu i ispustila torbu. Razmišljala sam o tome da zanemarim cijelu stvar i sama se odvezem nekamo na večeru. Naravno, otišla bih sljedećeg jutra i rekla im da sam nije volontirao.Onda sam pomislio, 'što dovraga. Ja bih piće, a netko drugi plaća.' Pa sam sišao u sobu za sastanke. Otprilike polovica žena sa sastanka već je bila tamo, a ostale su došle u sljedećih nekoliko minuta. Svi su pili. Općenito, rasprava je tekla u stilu 'Jeste li ikad čuli nešto ovako otkačeno?' ili 'O čemu se dovraga zapravo radi?'"

"Nakon otprilike 45 minuta, osoblje je ušlo i počelo stavljati salate na stolove. Sjela sam za stol sa svojom kolegicom iz FBI-a, ženom koju sam poznavala iz ATF-a, i još nekima. Jedna od ostalih bila je djevojka koja je izgledala pomalo poput Sandre Bullock. Nosila je uniformu marinaca s kapetanskim šipkama. Predstavila se, jakim južnjačkim naglaskom, kao MaryLou."

"Tijekom večere razvio se konsenzus da ovaj predloženi zadatak moramo uzeti zdravo za gotovo jer nismo Ja sam devojka legenda dovoljno da radimo bilo što drugo. Vino je posluženo uz večeru i mnogo toga je propalo. Rasprava za našim stolom okrenula se koliko bi glupo bilo volontirati kad su se očito nadležni ljudi tako očito protivili projektu. To se nastavilo kroz desert i kavu, iako smo ja i svi ostali kavu zamijenili s više vina."

Karen je udahnula. "Konačno, MaryLou je ustala. Glasnim glasom rekla je: 'Mogu li dobiti vašu pažnju na minutu?' Soba se utišala. MaryLou je otišla naprijed. "S poštovanjem prema generalu Mayfieldu, stvarno sam razočarana njom i gospođom Brown i gospođom Wilder. Dovoljno sam dugo marinac da znam da kada ti nadređeni da Zadatak, možete Kao tinejdžerska duhovna priča šta je li to dobra ideja, ali kada vam nadređeni naredi da to učinite, ostavite to po strani i obavite posao najbolje što možete. Mnogo je toga u vezi s ovim zadatkom protivno načinu na koji sam odgojen. Ali, kao marinac, ne smijem raditi samo ono što mislim da je u redu. Moja je dužnost činiti što mi se kaže sve dok to ne krši UCMJ. Da, rekli su da je ovo volonter.Ali, također su rekli da misle da smo mi najbolji ljudi za taj posao. Bit će mi neugodno trčati okolo bez odjeće. Ali, predsjednik je odlučio da je to nešto što zemlji treba i mi smo odabrani da to učinimo. Ne vidim kako itko može biti vjeran svojoj zakletvi i sutra ne volontirati.' Rekavši to, MaryLou je odmarširala iz sobe."

Karen je ponovno udahnula. "Ono što je MaryLou rekla nije ono što su svi željeli čuti. Ljudi su počeli odlaziti i vraćati se u svoje sobe. Uzeo sam napola punu bocu merlota i otišao do svoje. Natočio sam malo vina u jednu od onih plastičnih čaša koje su smjestiti u hotelske sobe i uključiti TV. Sjeo sam i pijuckao vino. Razmišljao sam. Sjetio sam se kad sam bio u srednjoj školi i gledao reprize Wonder Woman. Potajno sam mislio da bi to bilo prilično zabavno, trčati okolo u oskudnoj odjeći, izgledajući seksi i tukući loše dečke. Pa, davali su mi priliku da proživim tu fantaziju u najskudnijem mogućem odijelu: ništa. Što sam više vina pio, to sam više mislio da bi to mogla biti seksi stvar napraviti."

Karen mi je dobacila pomalo Teen internet prodavnice pogled. "Doista nisam znao što ću učiniti kad sam se sljedećeg jutra vratio u 'Data Assistance Office'. Odveli su nas natrag u istu dvoranu. General, gospođa Brown i gospođa Wilder izašli su. Generalica je nekoliko sekundi gledala u prostoriju. Zatim je objavila: "Svatko tko odbije ovaj zadatak sada može otići. Svi koji se dobrovoljno jave za ovaj zadatak, ostanite na svom mjestu." Dvije djevojke od njih 40 su ustale i izašle. Mi ostale ostale smo na svojim mjestima. Nakon trenutka, valjda šokirane, tišine; sve smo prasnule u nervozni smijeh. General Mayfield je to pustio na sekundu, a onda podigla je ruku. Alice Brown je ustala i rekla, "bio je to dobar govor sinoć na večeri, kapetane Johnson." Gledajući po sobi, dodala je 'Da, slušali smo'."

Karen je otpila gutljaj vode.Skrenula je pogled na sekundu, a onda uzvratila pogled prema meni. "Od tog trenutka stvari su postale vrlo zanimljive. General Mayfield nam je rekao: 'Kao što smo vam jučer rekli, izvodit ćete operacije goli. Kako biste se aklimatizirali, bit ćete goli veći dio svoje obuke. Svi ćete očekuje se da se za deset dana javite na obuku u Camp Pendleton u Kaliforniji. Međutim, vjerujemo da se morate početi navikavati na svoje nove uniforme. Svi ćete sada skinuti svu svoju odjeću.'"

"Bilo je malo čudno svlačiti se u gledalištu," nastavila je Karen, "ali sve su to bile žene pa je to bila velika stvar. Tada je čovjek u mornaričkoj uniformi otvorio vrata i ušao. Rekao nam je general Mayfield "Pratit ćete kapetana Wallacea u šetnji terenom u uniformi." Izašli smo kroz vrata u predvorje. Kapetan Wallace držao je vanjska vrata i svi smo prošli pokraj njega, goli, van na kasno jutarnje sunce. Vojne djevojke formirale su neku vrstu reda, ali mi ostali smo stajali u skupina. Siguran sam da je svatko gledao svakoga. Po mom mišljenju, bile smo skupina žena koje su izgledale prokleto dobro gole. Kapetan Wallace nije skrivao činjenicu da je svaku od nas gledao od glave do pete. Na kraju nam je rekao da ga slijedimo i počeli smo hodati po zemljištu unutar ograde."

"Nitko drugi nije bio u blizini," nastavila je Karen, "ali stalno sam se sjećala tih sigurnosnih kamera. Tko god ih je pratio, bio je pristojan, ako je bio muškarac. Hodati vani gol bilo je čudno, ali zapravo je bio prilično dobar osjećaj. Nekako, djelovao pomalo zločesto, a sunce i povjetarac na mojoj koži su se činili prekrasnim. Nakon otprilike dvadeset minuta, kapetan Wallace nas je vratio unutra i u gledalište. Naša je odjeća bila tamo gdje smo je ostavili, s omotnicama naslovljenim na svakog od nas na vrhu. Omotnica je sadržavala upute za javljanje Pendletonu i neke papire koje sam morao predati SAIC-u u San Franciscu.Čudno, činilo se da se nitko nije žurio odjenuti.MaryLou Johnson mi je prišla, inače izgleda sjajno gola. Nasmiješila se i rekla mi: 'Možemo mi to'."

Karen je otpila još jedan gutljaj vode. "MaryLou je važna za priču. Postala je vrlo, vrlo dobra prijateljica. U istoj je poziciji kao i ja. Imamo plan i nadam se da nam oboje možete pomoći. Smeta li vam ako koristim toalet. "

Pokazao sam Karen gdje je uniseks toalet u mom apartmanu. Dok je nije bilo, pitao sam se o čemu se radi. Nije mi smetalo slušati Kareninu priču, iako je bilo teško povjerovati. Dok sam je u početku u svom umu kategorizirao kao "privlačnu", dok sam je gledao kako priča svoju priču, shvatio sam da je Karen bila (i jest) zaista vrlo lijepa žena. Njezina je vrsta "lukaste" ljepote koja vas mami postupno, umjesto da vas pljusne u lice. Glas joj je bio pomalo zadimljen i divan. Osim u nekoliko trenutaka kada se činilo da joj je možda neugodno, Karen je odavala smireno samopouzdanje. Ipak, uopće mi nije bilo jasno gdje sam tu.