Keely Hazell nude prici

Unatoč fascinantnim sobama nalik urbanim odmaralištima u kojima je Arthur mogao boraviti, unatoč dobroj hrani i ugodnim razgovorima te obilascima, sljedećih pet dana bilo je uglavnom dosadno.

Ponekad je morao sjediti vani u jednom od dvorišta. Kad bi pogledao gore, uvijek bi vidio neprekinuto nebo, a ne drvo na vidiku. Drugi put, Vince je zakotrljao Arthura, ali ne brzo. Arthur je također morao pomoći kuhati nekoliko stvari, iako je dobio samo najjednostavnije zadatke. To je bilo super.

Kad je pet dana isteklo, Vince je postavio čisti stakleni stol u Arthurovoj privremenoj sobi. Zatim je pomogao Arthuru srediti svoje računalo i staviti njegovu prijenosnu konzolu i spremnike u ladicu. Arthuru je također bilo dopušteno čitati, gledati televiziju i sve druge mentalno opterećujuće aktivnosti, ali samo nekoliko minuta svaki dan, postupno povećavajući količinu svaki dan. Ako se Arthur ikada osjećao loše ili zbunjeno, morat će stati i pustiti mozak da se odmori.

Njegovo rebro, međutim, nije bilo ni blizu zacjeljivanja. Vince ga je promatrao gotovo opsjednuto. Pokušavao je razmaziti Arthura kad god je to bilo moguće.

Oh, trebaš podignuti ovu stvar visoko. Nabaviti ću. Hoćeš nešto popiti. Imam tri batlera, ali to je u redu. Natočit ću piće i dati ti ga. Hoćeš leći. Jebote, ušuškat ću te. Nije me briga kako izgleda.

Nekih je dana čak i češljao Arthura.

Počešljao je svoju prokletu kosu!!

Isprva je Arthur pocrvenio, zatvorio oči i uživao u trncima i struganju po glavi. Zatim, nakon što je Vince završio, Arthurovi obrazi i krivi nos bi se zarumenjeli i on je pomislio, "Nije li to bilo malo jezivo?" Želio je pogledati Vinceovo opako šarmantno lice, ali se previše sramio vlastitih emocija. Pa je pogledao dolje u svoja koljena i mentalno si rekao da se sabere.

Kasnije istog dana, nakon što je Vince završio privatni trening i otuširao se, družio se i gledao Arthura kako igra Stardew Valley na svojoj ručnoj konzoli.Srećom, Vince je obukao čistu odjeću. I Besplatna porno varalica je odlično mirisao.

Sjeli su na kauč, zajedno sami. Soba je bila golema. Arthur nije stavio zaslon u priključnu stanicu. Držao je konzolu podignutu, a Vince mu je gledao preko ramena.

"Vau, to je jako puno posla koji vaš lik radi", rekao je Vince.

"Da, ali nije ovako počelo. Farma je prije bila puna svega drveća, trave i sranja."

Vince se primaknuo malo bliže kad mu je glas postao malo tiši uzbuđen. "Oh, stavljaš li mlijeko u onu prešu. Radi li se od toga sir?"

Gotovo bez pameti, Arthur se jedva sjetio dati odgovor. "Mmm hm. Sir možete staviti u bačvu da odleži, što ga poskupljuje. Možete ga jesti i da dobijete zdravlje i energiju. Ili ga možete koristiti u nekim receptima za kuhanje. Također može biti dar za drugi ljudi u gradu."

"Oh, ovdje se možete sprijateljiti?" Vinceov glas zagolicao je Arthurovo uho. Arthur se suptilno odmaknuo.

"Da. NPC-ovi, likovi u igrici koje ne kontrolirate, možete biti prijatelji s njima, a neki od njih su dostupni za vjenčanje. Mislim da su i oni svi biseksualci jer nije važno kakav je vaš lik spol je."

Jastuci na kauču stvarali su napuhane, pucketave zvukove kad se Vince približio. Zbog topline njegova tijela zrak oko Arthura bio je neujednačen. Vince je promrmljao: "Ali ovo je nježnija igra, zar ne?"

"Da, nema seksa, vrlo blago nasilje. Da je film, bio bi vrlo blagi PG-13 zbog upotrebe droga i možda s nešto jezika. Zapravo se ne sjećam jesam li vidio ijednu psovku ili ne." Upravo tada je svojoj izmišljenoj supruzi dao jedan od sireva. Bio je to muškarac i svidio mu se dar. Zatim je kliknuo na dječačića kojeg su on i suprug usvojili. To je predstavljalo ljubav ili igru. ili nešto. Mali simbol srca uzdigao se nad djetetovom glavom.

Ali Arthuru je sinula iznenadna misao dok je selio svoj lik iz kuće kako bi otišao u grad."Znate, ova igra ima način rada za više igrača, ali morate imati vlastitu kopiju igre s istom platformom."

Glas mu se kotrljao poput otmjenih guma na tek završenom pločniku. Bilo je kao da mu je svaka riječ koju je Vince rekao zadovoljila na nekoj razini. "Je li ova stvar jedini stroj na kojem igrate igru?"

Arthur se od tog tona namrštio dok je njegov mali lik odlazio u lokalnu trgovinu. "Ne, imam i kopiju na PC-u, sa Steamom. Nije jako skupo, ali bih pričekao prodaju."

Nakon toga nije bilo puno priče. Arthur je svom malom liku dao nekoliko kupnji. Tada je odlučio da želi rano prekinuti igru. Pa je poslao lika u krevet da spasi igru. Kad je bio spreman, ugasio je igru ​​i samu konzolu. Osjetio je kako mu je Vince dotaknuo rame, a zatim mu je ruka kliznula niz ruku, blizu lakta.

Udah daha.

Vince se spremao nešto reći.

I Arthurov bi mozak reagirao na to da mu torzo nije prodrmala bol.

Jebeno glupo slomljeno rebro. Arthur je već bio umoran od toga. Ustao je i rekao: "Mislim da trebam tabletu i malo leda."

"Oh." Arthur nije gledao u Vinceovo lice, ali činilo mu se da čuje kako se nešto u njegovu tonu povlači, a zatim se opet ohrabruje. "Oh!" I Vince je ustao. "Moramo te srediti." Zatim je prešao u svoj tipični način prezaštitničke medicinske sestre, otprativši Arthura do njegove spavaće sobe i radeći sve ono što je Arthur mogao učiniti sam. Iako se Arthur još jednom bunio, Vince ga je smjestio na krevet, skinuo mu majicu i stavio mu vrećicu s ledom na tijelo.

Ali . iz nekog razloga . stvari su se stišale. Arthur nije bio siguran zašto. Unaprijed su pričali viceve. Arthur je skrenuo pogled, pitajući se tko je, dovraga, dizajnirao ovu ludu kuću. vilu. stvar u kojoj se nalazi. Počeo je zamišljati neobično nisku Europljaninu sa starinskim okruglim naočalama i dugom, tankom lulom.Počeo je zamišljati tu izmišljenu osobu kako hoda okolo, naziva sve "Dahling" i priča o onome što je "sada" i "bajno".

Hm. Gotovo je zvučala poput izvjesnog izmišljenog lika u animiranom filmu, iako je Arthur bio prilično siguran da ona radi modne stvari.

Zatim je slučajno okrenuo glavu unatrag, želeći reći Vinceu svoje ćudljive, iako neoriginalne misli.

Ali Vinceovo lice bilo je tako blizu njegova. Njegove sive oči bile su ukočene. Bio je manji dio u njegovim usnama. Donja usna bila je sjajna, neobično, i prilično punašna. Sve te stvari bile su uključene u Arthurov mozak u roku od dvije sekunde. Tada je krenula njegova odgođena reakcija. Kriknuo je i ustuknuo, pao natrag na drugu stranu kreveta. Grabio je plahte i bolno, brzo disao. Vince je na kraju držao vrećicu leda iznad svega.

"Sranje!" Vince je posegnuo za njegovim ramenom i pomogao mu da ponovno sjedne. "Oprosti. Izgleda da sam zaboravio što sam gledao."

"Ha?" Arthur mu je dopustio da vrati vrećicu s ledom na mjesto. "Kao da si se razmaknuo?"

Najgluplji, najponiženiji osmijeh zacvjetao je na Vinceovu licu. Izgledao je kao najzgodniji kreten na svijetu. "Da, razmišljao sam o tome kako je zabavno rezati tofu na kockice." Zatim je napravio zanjihajući, rezni pokret rukom, čvrsto stisnutih prstiju.

Arthur mu je radosno ispričao o svojoj čudnoj maštariji o dizajneru interijera. Tada mu je Vince ozbiljno rekao: "O da, tip kojeg sam unajmio bio je najotmjeniji patuljak kojeg nikad nisam vidio. Prilično blizu onoga što ste pretpostavili. Sve je zvao Darling i Slike gole studentice kao lud."

Zurili su jedno u drugo pet sekundi.

I Vince se Mama jebi sina, prasnuvši u čisti, iskreni smijeh. Pocrvenio je i ostao bez daha zbog vlastite gluposti. "Oh, ne. Mislim, to bi bilo sasvim u redu. Nije me bilo briga za dizajneričin izgled, ali to je zapravo bila kći meksičkog imigranta, a bila je visoka kao ja."

"Oh u redu." Arthur je slegnuo ramenima i promijenio temu. "Razmišljao sam.Nakon što ozdravim, morat ću početi tražiti novi posao."

"Hm?" Vinceu se kosa koprcala kad ga je nevino pogledao. "Kakav posao želite?"

S očitim sarkazmom, Arthur je rekao: "Posao u kojem mogu raditi što god želim i biti plaćen milijun dolara dnevno."

Vince se smijao kao iz roga. "Ha. Pa, barmeni nisu plaćeni milijun dolara dnevno, ali uglavnom rade sve što požele tijekom normalnog dana. Vježbanje u pravljenju pića, čišćenju, igranju na telefonima, društvenim igrama, bilo čemu što ih čini sretnima, sve dok održavaju svoje postaje i nikoga ne maltretiraju. Jednom sam ušao kod svih njih na trijeznoj zabavi." Nos mu se naborao. "Pa sam se pridružio zabavi i dobro smo se zabavili, ali kad ovdje odaberem bar, to znači da je vrijeme za izlazak."

Sranje, to je zvučalo kao najdosadniji posao na svijetu. Arthur se slabašno nasmiješio. "Ne znam kuhati pića ili nešto slično. Osim toga, stvarno želim posao u kojem radim važne stvari, čak i ako je to besmisleno. Ja sam samo čovjek, znaš. Moram biti produktivan ili ću poludjet ću." Otpuhao je dio svoje plave kose s lica. Spektakularno je podbacio. – Već me hvataju mravi.

Vince je doslovno maknuo taj pramen kose s Arthurova lica. Prsti su mu zujali na Arthurovu čelu. "Zar vas videoigre ne mogu okupirati?"

"Naravno, ali to se ne isplati."

Vinceove oči kao da su se podigle u razmišljanju. Zatim je cmoknuo usnama i rekao Arthuru: "Hmmm . ako želiš, mogu ti pronaći posao ovdje."

"Ne smeta mi čišćenje stvari", rekao je Arthur s malo više elana. "Je li auto daleko od mog mjesta?"

Vinceovi nokti lupkali su i strugali po vrećici leda. Pogledao je dolje i u stranu kao da su zupčanici u njegovu mozgu zahrđali i da im je potrebna njega. "Valjda. nekako daleko."

Arthur nije mogao a da se ne napući. "Nema veze."

Kockice leda razbijale su se i padale same od sebe dok je Vince podigao vrećicu s ledom.Tada se činilo da se nagnuo i rekao: "Pa, sve su ti stvari ovdje."

"Pretpostavljam?" Arthur je uzdahnuo. "Moja je soba kod kuće vjerojatno prazna, zar ne?"

"Sve što je tvoje je ovdje."

Je li pokušavao dovesti Arthurove misli do određene točke. Ako i jest, Arthur je bio predebeo u glavi da bi razumio.

"A ako ti treba još nešto," rekao je Vince, a njegova je kosa poslala slatku aromu regeneratora u Arthurov nos, "mogu ti to donijeti."

"Uhm . da?"

Napokon je Vince frknuo, malo se nagnuo unatrag i pljesnuo se po bedru. "Sranje, samo ostani ovdje!"

Arthur je zurio u njega. "Ha. Što. Hoćeš da iznajmim ovu sobu ili tako nešto. Ne mogu si to priuštiti, a najam mi je plaćen unaprijed. Ostati ovdje bio bi gubitak."

Vinceovo se rame trgnulo kad je skrenuo pogled. Žile u grlu su mu stršale. "Da. pa, ako si ovdje dobio posao, morao bi živjeti ovdje, zar ne?"

"Kakav bi mi jebeni posao ovdje dao dovoljno novca da platim stanarinu u ovoj otkačenoj vili?!"

Vince mu je okrenuo lice. Imao je najtrezveniji izraz lica. "Jesi li ikad prije radio tajnički posao?"

***

Ne.

Arthur nikada prije nije radio nikakav tajnički posao.

Vincea nije bilo briga. Arthuru nije ni dao prijavu. "Uskoro ću ti urediti ured", rekao mu je. "Bez brige."

Kad su bili sigurni da je Arthurovo tijelo ispravno zacijelilo, odabrali su jutarnji sat da se vrate u bolnicu. Vince je otpratio Arthura do garaže, gdje su čekali svi ti otmjeni automobili. Zatim je otvorio stražnja vrata limuzine. "Znaš," rekao je Arthur, "uvijek bismo mogli uzeti moj auto."

Otresit i kamenit, Vince je rekao: "Ne." Zatim se nasmiješio i glas mu se promijenio u nešto mnogo strpljivije. "Idemo se malo zabaviti nakon što dobiješ zdravstvenu ispravu."

"Zabava?" Arthur se uvukao u sjedala. "Kao što?"

"Kupovina, ručak," rekao je Vince dok je stao pokraj Arthura, "onda možda malo lutanja uokolo da vidim što je još zabavno raditi."

Arthur je doslovno prislonio dlan ravno na lice.

U bolnici se čekalo možda tri minute, što je začudilo Arthura. Kasnije je saznao da je to zapravo privatna bolnica. To je Arthura podsjetilo na mogućnost računa. Zvao je svog cimera nekoliko puta da ga pita za poštu, ali nije bilo bolničkih računa. Sad kad je znao da će račun vjerojatno biti mnogo skuplji od očekivanog, Arthur je osjetio malu paniku. Na povratku do limuzine Arthur je držao šake na prsima. Vince ga je uhvatio za rame i rekao mu: "Oh, ne brini. Isplatio sam ih. Ne moraš razmišljati o tome."

Ruke su mu postale mlitave, ruke su mu se pomicale između bedara, Arthur je rekao: "Oh. Pa, to je. hvala ti."

Vince ga je nježno gurnuo naprijed-natrag, lagano ga je protresao. Zatim je lagano udario šakom, razigrano, malo udario točno po Arthurovoj ruci. Nije boljelo. "Prestani se nervirati cijelo vrijeme. Ti si moj prijatelj, a moj prijatelj ima privilegije."

Umjesto da se osjeća bolje, Arthur se počeo osjećati gore. U želucu mu je ključao neobičan kiseli osjećaj. Jedva da je i primijetio da Vince još uvijek čavrlja.

Platio je ostatak Arthurovog najma.

Ali otvorio je sobu u svojoj kući samo da se Arthur u njoj oporavi.

Zatim je Arthuru ponudio posao i rado je dopustio Arthuru da plaća stanarinu u toj sobi, a Arthur je imao tajan osjećaj da bi se novi posao dobro isplatio.

A sada . ispostavilo se da je Vince Bizarne seksualne prakse bolnici sav novac potreban da plati Arthurov račun, bez pitanja. Očito nije puno razmišljao o tome jer to nije ni spomenuo sve dok Arthur nije rekao nešto o računu.

Sve je imalo caku.

"Hej, slušaš li me?"

Arthurova mu je ruka bila na očima. Leđa su mu bila sklupčana. Glas mu je bio klimav. "Što. Što želiš?"

"Hej, još uvijek brineš?" Vince ga je ponovno odmahnuo ramenom. "Upravo sam ti rekao da ne brineš, nisam li?" Još jedan tresak. “Hajde, prestani se ponašati kao da mi duguješ cijeli svijet i prilog pomfritu.Sve te stvari su mi gotovo ništa, nisu utjecale na moj prihod. To je kao. kao da sam ti dao 20 dolara za gorivo. U redu je, čovječe. super je Smiri se."

Smiri se?

Arthur se uhvatio za rub sjedala i pokušao nasloniti leđa. Pogledao je spokojan izraz zgodnog muškarca i iz nekog razloga komadić te vedrine prekrio je Arthurovo srce. Cijelo mu se tijelo ispuhalo, ali na opušten, blažen način.

"Vince.?"

"U čemu je problem?"

Arthur je odmahnuo glavom. "Ne. Nema problema. Samo. pa, nikad neću zaboraviti koliko si bio dobar prema meni. Nikad neću", ponovno odmahnuo glavom, "nikad", kosa mu se uvukla u njegovu očima, "uvijek ću zaboraviti sve ovo."

Vinceove su nosnice zadrhtale kao da se stvarno razbjesnio. Usne su mu se stisnule. Zatim je, jednako brzo na stvorenom napetom izgledu, nestao. "Samo prestani biti previše zahvalan. Jedno hvala ti je dovoljno. Ne želim da se stalno osjećaš loše samo zato što sam dobar prema tebi. Sve dok se ne ponašaš samozadovoljno, u redu je biti fin tebi."

Pa, to je bilo u redu, zar ne?

Slučajno je Arthur dobio nešto pozitivne pažnje od tipa koji je bio glupo bogat. Nije to učinio namjerno. Nije bila njegova krivnja.

***

"Dobro, ovo je tvoj novi ured", veselo mu je rekao Vince.

Bilo je gotovo jezivo.

Smješten unutar Vinceove ogromne kuće, a ne unutar jedne od njegovih tvornica, bio je na drugom katu od Arthurove nove sobe. Veličina Hlorheksidin za ispiranje usta vjerojatno bila prilično normalna, ali opća estetika djelovala je futuristički. Zidovi i strop bili su bogate krem ​​boje; činilo se da su postavljeni pod pomalo čudnim kutovima, dajući mjestu neobičan dojam. Možda je to bila optička varka. Nije to bilo ništa što Arthur nije mogao ignorirati. Pokraj vrata nalazio se uređaj sa zaslonom osjetljivim na dodir montiran na jedan od onih čudnih zidova. Imao je sićušnu kameru; Arthur je to iskoristio za službeni sat. Zatim je pažljivo slušao svog novog šefa.

"Evo tvog stola", rekao je Vince dok je obilazio sjajnu srednje smeđu stvar koja je izgledala kao da je isklesana iz kamena.

Polako, nervoznih nogu i crvenih obraza, Arthur je također otišao tamo. Vince mu je izvukao elegantnu uredsku stolicu. "Ti sjedi ovdje."

Kao da sve ovo nije bilo sasvim očito.

Ali Arthur je znao da to neće biti očito za nekoliko trenutaka. Nije znao ništa o tome da bude tajnik. Bez obzira koliko je upozoravao Vincea, nije bilo važno. Vince je bio odlučan. Arthur je to namjeravao učiniti.

Uzdahnuvši, s trzajućim kapkom, Arthur je sjeo u stolicu. Osjećala se Besplatna pornografija za shemale podrška nego što je izgledalo. Ispred njega je na stolu stajao veliki, crni PC monitor i tipkovnica s mišem na podlozi za miša. Brzo je pogledao ispod stola kako bi pronašao toranj. Na stolu je ugledao bilježnicu s nekoliko olovaka i fiksni telefon prikladan za ured. Pa, činilo se da je to fiksni telefon, ali nije bilo fizičkih tipki. Umjesto toga nalazio se veliki zaslon osjetljiv na dodir s pričvršćenom olovkom. Sve u jednom printer/skener/kopirni uređaj također je bio na stolu.

Prethodno mu je Vince objasnio sve zadatke, a Vince je to ponovio, za svaki slučaj. Arthur je sada bio Vinceov osobni tajnik, zbog čega se Arthur zapitao što se dogodilo s prethodnim tajnikom. Je li on ili ona sada bio bez posla. Je li Vince stvarno samo otpustio nekog jadnog radnika samo kako bi Arthur dobio posao, znajući da Arthur ne zna što radi. Ili je možda Vince imao previše povjerenja u njega?

Arthurove oči gotovo su se osušile dok je zurio u sve.

"U redu, to je to", rekao je Vince dok je krenuo prema vratima. "Nemoj se bojati zatražiti pomoć ako ti je potrebna. Idem telefonirati. Vidimo se na ručku?" Zastao je odmah nakon što je gurnuo ta vrata u stranu, okrenuo se i pogledao Arthura pun iščekivanja.

"Uh, naravno." Arthur je kimnuo.

"Dobro, doći ću po tebe na ručak. Zbogom!"

U trenutku kada su se vrata zatvorila za Vinceom, Arthur je stavio laktove na hladan stol i glavu obuhvatio rukama.Nosio je crne hlače, crne cipele, bijelu košulju na kopčanje i plavu kravatu. Kosa mu je ipak bila malo neuredna. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio ovako elegantno odjeven.

Telefon je zazvonio, uzdrmavši ga. Stavio je ruku na srce i nekoliko puta udahnuo. Zatim se javio na telefon i rekao vrtoglavo: "Halo. Mogu li vam pomoći?"

Ljubazan muški glas zatražio je telefonski broj upravitelja odjela softvera. Te su se informacije čuvale na popisu kontakata na zaslonu osjetljivom na dodir. "Da. Da, gospodine. Evo broja." Pročitao ju je naglas. "U redu, lijepo je razgovarati s tobom. Zbogom."

Škljocaj slušalice u bazi bio je tako glasan.

Arthur je protrljao oko i dugo šmrcnuo. Zatim je otišao do tipkovnice i miša. Dvaput je kliknuo na aplikaciju za proračunske tablice. Brak kerson ukrajina dama je otvorio ladicu stola i pronašao neke Referer označava youtube fotografije tinejdžera pisane dokumente u mapama. Imali su popise brojeva koji su izgledali kao. izvješća o dobiti. Ako jesu, zašto upravitelji ili tajnici ili bilo tko u svakom odjelu nije učinio sve ovo sa svoje strane. Čekati. Jesu li ovi brojevi predstavljali nešto drugo. Stvarno?

Kako je, dovraga, Vince mogao zaraditi toliko novca ako mu je posao tako neučinkovit?!

Znao je da bi u biti trebao kopirati papirnate dokumente u elektronički format koji bi se kasnije mogao uređivati ​​ako je potrebno, ali nakon što je pogledao te dokumente, pitao se što se, zaboga, događa.

Deset minuta nesigurnog tipkanja i klikanja mišem kasnije, uslijedio je još jedan telefonski poziv.

"Halo. Mogu li vam pomoći?"

Mlada žena je tražila da razgovara s Vinceom. Vince je bio zauzet, barem je Arthur tako mislio. Telefonirao je.

"Žao mi je, gospođo. Trenutačno nije dostupan. Bi li vam smetalo da uzmem poruku?"

Ne hvala. U redu.

Klik.

Sve više kopiranja. Arthur se pitao postoji li program za skeniranje dokumenta i njegovo pretvaranje u proračunsku tablicu. Zapravo, mislio je da će saznati.Stavio je jedan od papira na stroj za skeniranje i počeo pritiskati gumbe.

Prsten. Prsten!

u redu

"Halo. Mogu li vam pomoći?"

Neki se čovjek htio uvjeriti da će Vince i dalje biti dostupan za neki nejasno opisani sastanak za tjedan dana. Arthur je bio prilično siguran da nije. Za svaki slučaj kliknuo je aplikaciju kalendara na računalu. Prikazivao je raspored Arthura Vincea. "Još uvijek je na njegovom rasporedu, gospodine. Ako bude promjena, nazvat ću da vas obavijestim. Da, hvala. Doviđenja."