gole slike američke pita

Uvijek sam volio da me češu po leđima. To je ono što bi me odvelo u sparnu tamu divne, incestuozne veze. Taj osjećaj lijepih oštrih noktiju koji su se nježno, nježno vukli niz leđa uvijek me umirivao, čak i kad sam bila dijete; čak i kad sam bio sasvim odrastao.

Mama i ja uvijek smo bile bliske; na način da nije bila s mojim bratom. Ona i tata uvijek su imali odnos pun ljubavi i privrženosti. Ja sam bila više poput nje, a Daniel je bio više poput tate. Nije da se moj brat Daniel odlično slagao s tatom, samo su bili sličniji i imali su slične interese. Oni su bili u automobilima i sportu, ja sam više volio biti tih i čitati, igrati se sam kad sam se umorio od djece iz susjedstva. Genitalne bradavice na penisu je bila takva, ili mi je barem rekla.

Daniel je bio stariji od mene 3 godine, ali se razlika u godinama činila mnogo većom. Nije bilo šanse da dopusti svom mlađem bratu da se druži s njim i njegovim prijateljima. Nisam imao puno prijatelja, ali bili su bitno drugačiji; knjiški, štreberski, kreativan. Moji roditelji su se malo zabrinuli što nismo bliže, ali nisu imali pojma kako to učiniti boljim.

Jednog proljeća, u mojoj 18. godini, odlučili su otići na obiteljski izlet u planine Colorada. Prisiljeni biti zajedno, bez ikoga drugoga s kim bismo se družili, pretpostavljalo se da ćemo se malo zbližiti, budući da smo muževni u prirodi. Mama baš i nije bila toliko za kampiranje. Tata i Daniel bili su, i često su išli na kampiranje, samo njih dvoje. Nekoliko smo puta obiteljski kampirali u šatorima, što je bilo zabavno, ali još uvijek nije bila naša omiljena stvar. Ovo putovanje je trebalo uključiti kamp od 2 noći u divljini. Nije previše teško, jer se možete odvesti pravo do kampa.

Mama i ja smo kampirali dok su tata i Danny išli u istraživanje. Pokušali su nas natjerati da idemo, ali dan je kasnio i mama je htjela započeti večeru. Primijetio sam izuzetno slatku djevojku prije 2 mjesta i više me zanimala ona nego trčanje do vodopada.Vani je bilo prohladno, budući da je bilo proljeće, snijeg se otopio tek prije mjesec dana i rijeka je jako tekla. Zapalio sam vatru dok je mama počela večerati. Postavio sam stolice i napravio prilično udoban kamp.

Nakon toga sam se prošetao uz obalu rijeke, uglavnom kako bih izbliza pogledao slatku plavušu s kosom skupljenom u seksi čvor na potiljku. Pogledala me nekoliko puta dok sam prolazio, a od njezinih sjajnih plavih očiju srce mi je zalupalo. Za kratko vrijeme bio sam pola milje uz rijeku. Sjedio sam na kamenu na kosom večernjem suncu, na rubu vode koja je udarala, dok je sunce skliznulo niže i dodirnulo planine. Mislio sam da je bolje da se vratim jer nisam imao svjetiljku ako mi se smrači.

Bio je već skoro pao mrak kad sam se vratio, očekujući da će mi reći da kasnim na večeru. Ušetao sam u kamp i ugledao mamu kako sjedi sama kraj sve manje vatre, rukama oko koljena.

"Gdje si sišao?" upitala je, s blagom Jedna od četiri tinejdžerke u glasu. Rekao sam joj da sam bio uz rijeku i gledao zalazak sunca. "Gdje su ti, dovraga, otac i brat?" Nije pitala nikoga posebno, sada joj je glas bio vrlo nervozan. "Ostavljaju nas da sve rješavamo ovdje i jednostavno odu sami. Plus, večera je spremna. Hladi se!"

"Onda bismo samo trebali jesti." rekao sam joj, sjedajući na stolicu do nje. – Neka jedu hladnu hranu. Pristala je i mi smo to učinili, mirno sjedeći žvakajući čili i krumpir salatu, kisele krastavce i kruh s češnjakom. "Ovo će im se svidjeti hladan kruh s češnjakom." promrmljala sam. Mama se nasmijala. Zamolila me da očistim naše tanjure jer je namjeravala namjestiti svoju i tatinu posteljinu, i nestala u ogromnom šatoru za 12 ljudi koji smo koristili za kampiranje u automobilu.

Očistio sam naše tanjure i stvari odsjajem Colemanove lampione, a zatim sam ušao i počeo postavljati svoj zračni madrac i vreću za spavanje. Otišao sam od Daniela, smotan uz rub šatora. Dok smo čekali, bavili smo se tim sitnim poslovima.Zatim smo se vratili do vatre i još malo čekali. Mama se stvarno ljutila što su otišli i što ih nije bilo tako dugo.

"Jesu li uzeli svjetiljke?" konačno je upitala. Rekao sam joj da ne znam. Sada je djelovala iskreno zabrinuto, pa sam ustao provjeriti zalihe u kutiji u kojoj su se držala sva svjetla. Svi su još bili tamo. Vratio sam se i rekao joj to. "Kvragu!" opsovala je ogorčeno. "Mislite li da su izašli van i zapeli u mraku?" Složio sam se da je moguće, ali sam je podsjetio da je tata uvijek spreman. Mora da je uzeo barem malu čeonu svjetiljku.

Još smo neko vrijeme sjedili uz vatru, dodavali cjepanice i grijali se. "Mogli bismo ih otići potražiti." Ponudio sam. Mama je pitala znam li uopće kojim putem su otišli. "Pa, krenuli su uz rijeku, pretpostavljam da su krenuli prema slapovima. Slijedite rijeku i vjerojatno bismo ih pronašli." Ona je pristala. Sjedili smo još neko vrijeme. Mama je neprestano gledala preko ramena prema rijeci, kao da očekuje da će svaki čas odlutati u svjetlost vatre.

Sjedili smo tamo još sat vremena, tiho razgovarajući o dosadašnjem putu, mom odnosu s bratom, školi, onoj djevojci 2 mjesta. Prekorila me zbog moje sramežljivosti u društvu djevojaka i oboje smo se malo smijali, ali njoj je bilo sve neugodnije što tate i Daniela nema tako dugo. Znao sam da će ih tako ispričati kad se vrate.

"Da odemo provjeriti s redarima?" pitala se. Rekao sam joj da je stanica zatvorena kad sam prošao, ali da vjerojatno krstare okolo. Označio bih ih kad bi prošli. Sada smo sjedili u tišini, zureći u plamen. Bilo je stvarno kasno. Očito nešto nije bilo u redu. Mora da su stvarno izgubljeni.

– Nadam se da netko od njih nije stradao. Rekla je tiho, zvučeći vrlo uznemireno. Nekoliko trenutaka kasnije svjetla rendžerskog kamiona bljesnula su prema nama dok se približavao. Oboje smo skočili sa stolaca. Označili smo ga i objasnili situaciju.Predstavio se kao rendžer Mike i pitao kada su krenuli. Rekli smo mu vrijeme i on je izračunao da bi stigli do vodopada u vrijeme zalaska sunca, ali da bi prošli stanicu gornjeg redara da bi stigli tamo. Možda je postalo previše mračno pa su izdržali gore, pitao se. Uključio je radio i pozvao rendžera uzvodno. Je li vidio dva tipa kako prolaze. Rendžer je odgovorio da jest i upozorio ih da pada mrak. Glas mu je zvučao ljutito jer su mu ti yahoosi odgovorili 'Ya ya ya' i nastavili dalje.

Oba rendžera zvučala su pomalo utučeno jer sada imaju dvoje izgubljenih ljudi u mraku. Dogovorili su se da će po mraku krenuti i otići ih pronaći. Naš rendžer, Andrew, rekao nam je da se strpimo i pričekamo da dovedu dečke. Dali smo mu njihova imena i opise i on je krenuo organizirati potragu, rekavši nam da mirno sjedimo i ne idemo nikamo; nije im trebalo više ljudi koji su nestali u mraku.

Mama i ja smo se vratile do vatre da čekamo. Mama je već bila stvarno ljuta, ali u isto vrijeme i nervozna. Mogao sam reći da se nadala da su se samo izgubili, glupa stvar, i da nisu povrijeđeni. Kasnije će im priuštiti takvu tugu.

Već je bila ponoć i oboje smo kimali pokraj vatre. "Zajebi ovo!" rekla je ljutito. "Smrzavam se. Idemo u krevet. Mogu se probuditi kad se vrate." Ustala je i odmarširala do šatora, grubo ga otvarajući. Malo sam smanjio vatru i krenuo za njom. Ušao sam okrenuti da ga zatvorim. Mama je stajala i zurila u 2 vreće za spavanje koje je zakopčala za sebe i tatu. "Pa tvoj otac nije ovdje da me ugrije, pa zašto se ne popneš sa mnom?" To zapravo nije bilo pitanje.

Gledao sam kako brzo skida jaknu i skida traperice. Nosila je svilene duge gaće, gornji i donji dio, i povukla je pokret Flashdance, otkopčavajući i uklanjajući grudnjak ispod košulje.Primijetio sam nježno njihanje njezinih neupregnutih grudi i trenutačnu erekciju njezinih bradavica, probijajući se kroz uski materijal njezine košulje. Nisu se ni malo spustili, samo su se nježno pomicali s jedne strane na drugu dok je ona hodala galameći u ogromnoj vreći za spavanje. Siktala je i dahtala od hladnoće dok se penjala unutra. "O, Isuse. Požuri i uđi ovamo i ugrij me. Ledeno je!"

Zbacio sam svoju odjeću, sve do majice kratkih rukava i dugih gaća i ušao s njom, zatvorivši patentni zatvarač sa strane. Mama se odmah izvila uz moja leđa i omotala me rukama, zabijajući svoje grudi u moja leđa. "Mmmm da. Bolje. Hvala dušo." Nastavila se migoljiti uz mene, osjećajući se udobno. "Tako sam ljut na tvog oca!" šapnula mi je u uho. "Tvoj brat također, ali tvoj otac uvijek mora dokazivati ​​da je takav mačo. A tvoj brat ga samo prati. Kao da se njih dvojica natječu."

Dugo smo ležali budni, vreća za spavanje se lijepo ugrijala. Mama je opustila stisak na meni i zapravo je postala vruća. Odmaknula se od mene, ruka joj se podigla i počela me odsutno češkati po leđima. "Mmmm da." rekla sam pospano. Mama je posegnula ispod majice da me počeše po goloj koži, kao što je uvijek činila. Malo sam se pomaknuo da skinem majicu. Ležali smo u tišini, u apsolutnom mraku, dok je ona lagano povlačila nokte po mojoj koži. Znao sam da se oboje pitamo što se dovraga događa uz rijeku.

"Vjerojatno će samo ostati u nadzornoj postaji." prošaptala sam. Prestalo je mamino češanje.

– Kladim se da si u pravu. Ona je odgovorila. "Kladim se da piju viski i igraju poker s rendžerima." Rekla je, s mješavinom olakšanja i ljutnje u glasu. Ponovno je počelo njezino češkanje. Taj blaženi osjećaj na mojoj koži nastavio se sve dok nisam zaspao.

Oči su mi se otvorile, sanjivo, u prigušenom svjetlu vrlo ranog jutra. Morao sam piškiti. Shvatio sam da smo se preokrenuli u noći. Prislonjen sam na mamina leđa.Ruku Moja cijev za čarape čvrsto držao između njezinih grudi. Držala ga je u rukama i držala ga tamo, kao da je tatin. Shvatio sam da je moja tipična jutarnja erekcija čvrsto pritiskala njezinu guzu. Ukočio sam se od straha da je ne probudim.

Nježno sam počeo povlačiti ruku, ali ona se samo malo podigla i čvršće je privila k sebi; priljubivši ga na svoje grudi. Mogao sam osjetiti nevjerojatnu mekoću i podatnost, zajedno s tvrdoćom njezinih bradavica; obje bradavice. Ovo nije nimalo olakšalo moju bijesnu erekciju. Mama je nježno gurnula svoje bokove unazad na mene, osjećajući tvrdoću mog penisa na svojoj zadnjici. "Mmmmmm." Zastenjala je sretno, još uglavnom spavajući. Pokušao sam se odmaknuti od nje, ali su me zarobili okviri vreće za spavanje. Nastavila se nježno brusiti o mene.

Ponovno sam pokušao maknuti ruku, ali ona ju je Genevieve ide gola držala uz sebe, zapravo mi je otvorila dlan i stavila ga potpuno preko svoje meke pune sise. Više mljevenja o moj penis. "Mama." šapnuo sam, pokušavajući je ne probuditi do kraja. Tiho je stenjala. "Mama, moram piškiti." prošaptala sam.

"Da mala?" upitala je još uvijek u polusnu. Čuo se ritam i tada sam prepoznala onaj trenutak kad se probudiš i shvatiš gdje si. Mama se budila. "Ohhhh, jutro dušo." Polako je maknula moju ruku sa svojih sisa, klizeći mojim dlanom s jedne pa preko druge, a zatim sa sebe dok se kotrljala prema meni, na leđa.

Zijevnula je i trepnula, a zatim se podigla na laktove. Primijetio sam nježno njihanje njezinih neobuzdanih grudi dok se micala. Bradavice su joj ponovno bockale. Bile su savršene. Trebala mi je samo sekunda da shvatim koliko je izgledala poput nekih mojih preuzetih golišavih fotografija. Njezine su grudi bile otprilike pune B čašice, s bradavicama koje su bile visoko na svakoj dojci i blago podignute prema van, kao da gledaju Abc dizajn grupa malo različitim smjerovima.

Lice joj se pomaknulo kad se prisjetila činjenice da su moj tata i Daniel bili vani cijelu noć. Sada je stvarno bila ljuta.– I ja moram piškiti. Rekla je važno i počela otkopčavati torbu. "Hajde. Ustani." Dok je otvarala vreću za spavanje, razotkrila je moju intenzivnu erekciju, neugodno napinjući moje duge gaće. "Ooh. Oprosti." Rekla je, primijetivši moj kurac. "Stvarno moraš piškiti."

"Mama!" uzvratio sam, posramljen.

"Oh molim te." Ležerno je izjavila. "Vidio sam nekoliko. Lijepo je, to ti priznajem, ali idemo dalje." Ustala je i počela navlačiti odjeću. Sjela sam, ali još uvijek mi je bilo neugodno da ustanem. Gledao sam kako mama navlači hlače, a zatim mi jednostavno okreće leđa i navlači majicu do vrata te izvlači ruke iz nje. Sjedio je skupljen oko njezina vrata dok je gurala ruke u grudnjak i stavljala košarice na svoje savršene sise. Zatim je posegnula unatrag da ga zakopča, pokret koji je tako jedinstveno ženstven i seksi da me uvijek uzbuđuje.

Tijekom ovog vrlo gole slike američke pita prikaza, pružio mi se potpuni profilni prikaz njezine desne dojke i uspravne bradavice. Slika kao da mi prži rožnicu sa zamrznutim okvirom ovog privatnog zaslona. Njena areola bila je otprilike 1 ½ inča okolo i pokrivala je cijeli vrh, bradavica joj je bila savršene veličine gumice za olovku, poput potpuno nove Ticonderoge br. 2, i otprilike jednako ružičasta. Bilo je tek najmanje otekline njezinog mekog mesa iznad bradavice i prekrasna zaobljenost ispod bradavice.

Ispod njezine savršene sise bila su seksi rebra, koja su se svijala i pomicala s njom, a ona je navukla grudnjak. Ruke su joj bile fit, ali prilično vitke, ali tricepsi su joj bili lijepo izraženi. Ispod desne ruke imala je pjegicu koja je zatim nestala ispod naramenice grudnjaka.

"Benjamine!" rekla je, po treći put. Gledao sam, ali nisam vidio, jer mi je um zapeo u načinu usporene reprodukcije. Zvala me je, ali ja sam bio u zoni. "Benjamin. Idemo", ponovila je. Znam da su me uhvatili kako buljim, ali sada je bila na misiji. Odbacila sam pokrivač i pomaknula se da ustanem, a moj tvrdi penis sada je očito osjećao njegovu prisutnost.Primijetio sam kako mama promatra ovu izložbu dok sam se ja smiješno pokušavao okrenuti od nje, nemajući kamo otići.

Spotaknuo sam se u svoje hlače, a ona je gledala odostraga, a ja sam se mučio da to stane u traperice. Primijetio sam da je imala zbunjen, ali i ljutit pogled dok smo zgrabili četkice za zube i otkopčali šator.

Nakon što smo završili jutarnji ritual, vratili smo se u kamp, ​​zgrabili štanglice za doručak i uputili se prema uredu čuvara. Kad smo izašli iza ugla, bio sam zatečen brojem ljudi koji su se motali okolo; bilo je tek 5:30. Mama se gurnula naprijed da pita zna li itko gdje se nalazi rendžer Mike. Svi su se okrenuli na pitanje.

"Mike je gore na stanici 4. Mogu li vam pomoći?" upitao je čovjek koji se činio glavnim.

"Moj muž i sin otišli su uz rijeku jučer poslijepodne i nisu se vratili. Mike je namjeravao otići gore i pronaći ih." rekla mu je mama.

"Oh, znači vi ste gospođa." Shvatio je da ne zna prezime.

"Anderson, Jeanne Anderson." obavijestila ga je mama.

"Gospođa Anderson, John Griggs." Rekao je uvodno. "Budili smo cijelu noć tražeći, ali nismo naletjeli na njih." Rekao joj je ozbiljno. "Jeste li sigurni da su krenuli prema slapovima. Jesu li mogli otići negdje drugdje."

Mama ga je blijedo pogledala, a zatim se zbunjeno okrenula prema meni. "Zar nisu u drugoj nadzornoj postaji?" Pitala sam ga. "Mislili smo da će biti u stanici nadzornika." Čovjek je odmahivao glavom.

"Doveli smo još neke ljude da organiziramo širu potragu, ali nismo ništa pronašli. Nitko ih još nije vidio." Mamin se pogled u žurbi pretvarao u paniku. "Gospođo Anderson, siguran sam da su dobro, ali mora da su krenuli drugim putem. Ima mnogo mjesta za prespavati, kad je ovako hladno. Vjerojatno su se smjestili u jedno od njih i čekaju za izlazak sunca. Gdje si kampirao?"

Rekli smo mu i on nam je preporučio da se vratimo, doručkujemo i opustimo se.Krenuli bi u više smjerova, pronašli ih i doveli do nas. "Matthew će ostati kraj radija i doći će ti reći što znamo, čim to saznamo. Sigurna sam da su dobro. Prilično su hladni u okladi, ali dobro."

Publika se ponovno organizirala i ja sam odvukao mamu. Bila je vrlo nevoljka, ali s dvadesetak muškaraca i žena okupljenih okolo, osjećala se kao rezervni dio, isto kao i ja. Tiho smo se vratili u kamp.

Sjedili smo uz vatru, malo pričali, gledali kako kamperi dolaze i odlaze, neki se doseljavaju, neki se iseljavaju, neki samo sjediše uz svoje vatre i razgovaraju i smiju se. Dan je polako prolazio sve do oko 14:00 sati kada su stvari postale prilično zloslutne. Prošlo je još kamiona rendžera na putu do postaje, a zatim su tiho prošli spasilački kamion i bolničari. Činilo se da je cijeli logor osjećao isti predosjećaj kao i mi. I dalje nitko nije došao po nas. Napokon je mama ustala i krenula prema postaji. Skočio sam i krenuo za njim.

Iz daljine je John Griggs vidio mamu kako ide prema njima i požurio je da nas pozdravi. Dok se približavao, vidjela sam mu na licu da nešto nije u redu. Mogla bi i mama.

"Gospođo Anderson. ." započeo je. Oklijevao je, zbog čega se činilo da je najgore moguće. "Dogodila se nesreća." Najgora je bila stvarnost. Bez gledanja mama je posegnula i zgrabila me za rukav. "Nismo sasvim sigurni." Ponovno je počeo, doimajući se nesigurnim kako dalje. "Ronioci." Počeo je ponovno.

"RONIOCI?" Mama je zacvilila. John je bio zatečen. "Ronioci. Kako to mislite ronioci. Ronioci za što?" panika u maminu glasu brzo je rasla.

"Molim vas, gospođo Anderson. Pokušajte i."

"Što će ronioci. Ronioci, kao ronioci na vodu. U, u . ronioci na vodu. ."

Mamin glas je utihnuo. Izraz Johnova lica bio je krajnje mračan. Mamina je ruka prislonila usta. Mama me pogledala, pokušavajući razumjeti, ali zapravo me nije vidjela. Nikada se nisam tako bojao kao tada, po izrazu njezina lica; potpuna, čista, potpuna panika.

Mama je posegnula za mnom baš kad su je noge izdale. John i ja uspjeli smo je zgrabiti dok je padala i spustili smo je na tlo. Nije gledala ni u što, ali činilo se da zna što to znači.

"Mislimo da oni." ponovno je započeo John.

"ONI?" Mama je ponovno vrisnula, trgnuvši se natrag u stvarnost, "Oni?!. Obojica?!" Opet je Johnov pogled govorio sve. Mama me pogledala kao da upravo tu umire i polako legla na leđa u zemlju. Oči su joj imale divlji, zbunjeni pogled bez razumijevanja, letjele su uokolo, čak i dok su suze tekle.

Stajao sam tamo, s rukama na koljenima i buljio u nju, u krajnjem užasu, nesposoban u potpunosti shvatiti što se događa. 'Ronioci', pomislio sam u sebi, 'Što bi to uopće moglo značiti?' Imao sam isti osjećaj zamrznute slike/usporene reprodukcije, kao u onim filmovima u kojima kap kiše polako ulazi u bazen vode, stvarajući krater, a zatim se voda odbija natrag. 'Da, voda', pomislio sam u sebi, 'kao ono gdje idu ronioci. Ocean, tamo idu ronioci, ocean.' Uhvatila me panika. 'Što će nam ronioci u planinama?' Vid mi se malo razbistrio i podigao sam pogled i vidio Johna kako kleči pokraj mame i drži je za ruku. Iza njih sam primijetio rijeku; bjesni i udara, dok je otopljeni snijeg žurio moru.

"Jesu li. jesu li mrtvi?" upitala je mama zaustavljeno. Johnovo kašnjenje u odgovoru reklo joj je da jesu. Mamine oči su se zakolutale zatvorivši i ispustila je jauk zbog kojeg su svi potrčali.

Zateturao sam unatrag i gledao, nepovezano, kako je izvlače iz zemlje i vode do klupe ispred postaje. Posjeli su je i okupili se okolo, ne govoreći ništa osim što su je držali za ruke i tapšali po ramenima. Opet, usporena reprodukcija dok sam je gledao dok je urlala i jecala, glava joj je klimala ovamo-onamo. Komadići pljuvačke letjeli su joj s usana dok je toliko plakala da joj je lice bilo crveno od cikle.

Bila je agonija gledati kako njezina tjeskoba izlazi iz nje. Zvukovi njezina jecanja ponavljali su se u povremenim noćnim morama cijelog mog života.Nikad prije nisam čuo tako jadan, užasavajući zvuk. Napokon sam zateturao naprijed i pao joj na koljena. Kao da se prvi put sjetila da sam tu, uhvatila se za mene i držala za živu glavu, a njezino jecanje počelo je iznova.

Ljudi su se počeli povlačiti i davati nam prostora. Sjećam se koliko je boljelo, koliko jako, kako me čvrsto držala. Osjećali smo se kao tjedni, kao cijela vječnost da smo ostali tako bez pomaka. Dio mog ošamućenog uma je odlutao i mogao sam se usredotočiti samo na smiješne stvari, poput bolnog kamenčića ispod koljena, intenzivnog mirisa borovog soka koji je dospio na maminu majicu gdje me čvrsto držala, svijetlonarančastog šešira jednog od tragači. Ostatak mog uma vrtio se po petlji mog života, mog kratkog života, u kojem su tata i Daniel igrali tako velike uloge. Pokušala sam razmišljati o budućnosti, ali mozak mi je zapeo u reprodukciji, koliko god se trudila.