Paula Patton gola priča

Jedna noć u Xanadu

Princeza Xiongnua i starog načina

© 2019 Chloe Tzang. Sva prava pridržana. Autor polaže moralno pravo da bude identificiran kao autor ove priče. Ova priča ili bilo koji njezin dio ne smije se reproducirati ili koristiti na bilo koji način bez izričitog pismenog dopuštenja autora, osim za korištenje kratkih citata u recenziji. Ako ovu priču pročitate na bilo kojoj web stranici osim na Literotica ili Wattpad, ona je kopirana i korištena bez dopuštenja autora.

Ova je priča napisana za događaj priča Literotica "One Night in XXX" i kao i uvijek, evo male Chloeine bilješke odmah na početku. Početkom veljače (2019.) razmjenjivao sam ideje s nekoliko drugih pisaca Literotice za Literotica Story Event (NIJE natjecanje, samo "događaj" na kojem bi svatko zainteresiran mogao napisati i poslati priču na zajedničku temu). To je sjajan način da se cijela gomila ljudi potakne na pisanje vlastitih priča sa zajedničkom početnom točkom, fiksnim ciljnim datumom, i nevjerojatno je vidjeti različite puteve kojima svatko od nas ide od te iste početne točke.

U ovom slučaju početna točka bila je "Jedna noć u XXX", gdje je XXX grad ili mjesto koje može biti stvarno ili izmišljeno, ali ako je izmišljeno mora biti u postojećoj objavljenoj knjizi ili filmu. Cijela priča, od početka do kraja, morala se odvijati tijekom jedne noći, iako može započeti dan prije i završiti sljedećeg jutra, a može postojati i mali flashback ili preludij za postavljanje scene. Pretpostavljam da je zaokupio svačiju maštu jer su ljudi zaronili i počeli pisati priče za njega čak i prije nego što je Literotica objavila "Događaj".

Dakle, veliko hvala Laurel odmah na početku što je dala zeleno svjetlo za ovaj događaj i isto tako veliko hvala svim drugim autorima na Literotici koji su bili dovoljno nadahnuti da uskoče - i nadam se da ćete svi čitajući ovu moju malu priču uživati sve druge priče koje su svi drugi napisali za ovaj događaj s pričama -- i ako se pitate zašto odjednom vidite cijelu hrpu priča "Jedne noći u XXX" kako se pojavljuju zajedno, eto zašto, ljudi.

U svakom slučaju, nakon što sam pokrenuo ideju i organizirao je s Laurel i nekoliko drugih autora i napisao najavu za Literoticu, pomislio sam da je bolje da sam nešto napišem i Coleridgeov "Kubla Khan" iz nekog mi je razloga pao na pamet, iako je ova priča stvarno nije temeljeno na "Kubla Khanu". Dakle, evo vas, "Jedna noć u Xanaduu", Chloein doprinos događaju priče "Jedna noć u XXX", mali povijesni komad koji je besramno povijesno netočan (zbog njega bi čak i Robert E Howard drhtao u grobu jer sam sjedio ovdje s hrpa njegovih knjiga ispred mene, gledam stil kojim je pisao i samo ga ubijam, ali opet, Howard je i sam bio prilično dobar u ubijanju povijesti pa bi se možda samo nasmijao. Gdje god bio, nadam se da će uživati ​​u ovome i RIP, stari. Bio si jedan od najboljih!). U svakom slučaju, nadam se da ćete svi uživati ​​u priči jer ju je sigurno bilo jako zabavno pisati.

Ako želite dobru glazbu uz ovu priču, idite na youtube i potražite "The HU -- Wolf Totem" za neki sjajan mongolski folk-rock koji sam beskrajno slušao dok sam ovo pisao. Nevjerojatni su. I netko je napravio petlju od deset sati -- potraži "HU -- Wolf Totem -- 10 sati" i slušaj dok ovo čitaš. Neće vam trebati deset sati za čitanje, ali nećete morati pritisnuti ni replay, a na mongolskom je tako da vam riječi neće odvratiti pažnju od priče. Također, u dijelu priče, moja junakinja pjeva "The Heart Sutra".Ako želite poslušati verziju koja me inspirirala, potražite na YouTubeu "The Heart Sutra (心经) by Faye Wong (王菲) with English Subtitles (High Quality Audio)". Prelijepo je.

Također, samo upozorenje. Ovo uopće nije moja najduža priča na Literotici, ali ima nekoliko LIT stranica prije nego što dođe do prvog seksa, pa ako tražite kratku priču o moždanom udaru, preskočite ovu. Ipak, Prvi put seks je vruć (mislim, koliko djevojaka izgubi nevinost sa samim Velikim Khanom u legendarnom Xanaduu), a posljednja scena seksa je nasilna i krvava, i, nadam se, vruća. Krvavo vruće. Dobit ćete to kada ga pročitate. LOL. I naravno, ako vam se sviđaju moje priče, koliko god bile raznolike, mislim da će vam se ova stvarno svidjeti.

. .a sada, čitajte. I ne zaboravite, čitajte i priče drugih. Svi smo se jako zabavili pišući ovo za vas, a to je divlja raznolikost, stoga idite i uživajte . Chloe

* * * * * *

U Xanadu je Kubla Khan

Veličanstveni dekret kupole zadovoljstva

Gdje je tekla Alph, sveta rijeka

Kroz špilje bezmjerne čovjeku

Dolje do mora bez sunca.

Dakle, dva puta po pet kilometara plodnog tla

Zidovi i kule bili su opasani;

A tu su bili i vrtovi svijetli s vijugavim brežuljcima,

Gdje su procvjetala mnoga stabla tamjana;

I ovdje su bile šume stare kao brda,

Okružujući sunčana mjesta zelenila:

Kubla Khan, Samuel Taylor Coleridge

* * *

"Vidiš Torrent ladyboy yasmin lee svojim očima Xanadu, princezo Altani," rekao je kapetan Pet stotina, ponosno, dok smo jahali rame uz rame preko niskog grebena, zastajući malo nakon vrha kako bismo pogledali dolje u veliku dolinu ispred nas. Ljetna palača velikog kana, Xanadu, ležala je dolje, golema od svega što sam mogao zamisliti. Moja pratnja, moji stražari, zauzdali su nas iza leđa kad sam zastao, štiteći oči od crveno-zlatnog odsjaja zalazećeg sunca koji se odbijao od pozlaćenih krovova. Tu je, preda mnom, bilo moje odredište. Moja sudbina.

Xanadu.

To je bilo ime koje je kapetan moje pratnje upotrijebio za ovaj prostrani grad od kamena sagrađen oko te velike palače i zelenog parka zatvorenog unutar tih unutarnjih zidina koje sam mogao vidjeti čak i odavde. Shangdu.上都. To je bio naziv koji su Han koristili za ovo mjesto. Moj narod, Hu, mi koje su Han nazvali Xiongnu, a Mongoli zvali Hunnu, a drugi zvali Hun, nama je ovo bio Grad od kamena, jer moj narod nije imao ni gradove, ni zgrade.

Bili smo ljudi stepe, naše kuće naše jurte, naši kreveti tlo, naši krovovi plavo nebo. Vukovi ljudi, zvali smo se, jer smo bili vukovi. Vukovi ravnice, velike stepe koja je trajala bez kraja. Ali ja, ja više nisam trebao biti vuk ravnice.

Bio sam poslan Ljubičaste sobe za tinejdžere dar Velikom Kanu, Khaganu, ovdje u njegovu Ljetnu palaču.

Njegov Xanadu. Njegov Shangdu. Njegov grad od kamena.

Nazovite ga kako hoćete, ovaj veliki grad sagrađen od kostiju zemlje pomaljao se pred mojim očima dok smo jahali prema njemu brzim kasom, jer sumrak se brzo spuštao i bili smo na kraju našeg dugog putovanja. Ove noći, ove noći koje sam se bojao i pribojavao svih ovih dugih tjedana putovanja, ove noći ću se naći u ovom gradu Xanadu, više neću putovati preko stepe i zbog toga mi je bilo gotovo drago, jer zima je brzo padala. Snijeg je sada ležao tanko posut po tlu, bijel na smeđoj jesenjoj travi i Xiongnu iako sam bio i naviknut na poteškoće, zima nije vrijeme za jahanje preko velike stepe.

Xanadu.

Bio je to grad Besplatne web kamere od ebanovine koji sam bio poslan. Ja, jedina kći mog oca, darovana kao konkubina kaganu. Veliki Khan, vladar svih stepskih plemena, vladar sada i velikog carstva Hana, jer Han je pao u porazu kao i moj narod prije jedne generacije. Robovi, svi su bili robovi Velikog Khana i iako smo mi Hu bili iz stepe, moj narod nije izbjegao tu sudbinu.Mongoli su nas porazili i ja, ja koja sam bila princeza kojoj je sudbina možda odredila da vladam, sada sam bila samo dar.

Velikom kanu ga je poklonila budala. Ja, princeza Hua, mi koju su Han nazvali Xiongnu, a Mongoli Hunnu, a drugi Hun. Gorke su bile moje misli dok sam gledao dolje u te velike kamene zidove. Zidine koje su se protezale visoko i neprohodno preko travnjaka ispred mene dok smo jahali prema velikim drvenim vratima postavljenim u kuli nalik tvrđavi, jednoj od šest velikih kula koje sam mogao vidjeti.

Iako su mi misli u tom trenutku bile ogorčene, jahao sam dalje bez oklijevanja, a moja pratnja na svojim čupavim stepskim konjima pratila me u dugačkoj koloni, iako ogorčen, nisam pokazivao strah. Ujahao bih u ovaj grad od kamena, ovaj Xanadu, ovaj Shangdu, na čelu svoje pratnje, ponosno jašući uz kapetana Pet stotina. Jahao bih na čelu svoje pratnje, ne bi me vukao ili nosio kao da sam nevoljan, nevoljan, prisiljen.

Ne bih ušao u ovaj grad kao zarobljenik. Ušla bih kao princeza Xiongnua, predvodeći svoju pratnju, ne bojeći se nikoga, jašući svog velikog crnog pastuha, mačem uz bok, lukom u kožnoj kutiji ispred sebe, strijelama prebačenim preko leđa u kožnom tobolcumoje koplje s čeličnim vrhom u mojoj ruci.

Ujahala bih u ovaj grad od kamena na svom pastuhu, iako sam bila žena, jer nisam bila mršava Han djevojka koju bi nosili u palankini ili jahala sjedeći u kolima kao što su nosile mongolske žene. Jahao bih ili bih hodao vlastitim nogama, jer sam bio Xiongnu i u toj spoznaji bilo je ponosa dok su se trgovci i seljaci povlačili u stranu da nam omoguće prolaz, okrećući glave da gledaju za mnom. Ponos koji se pretvorio u bijes kad je Jiang Shunfu šutnuo svog kastrata ispred mene na kamenoj cesti, a nosači palanke koji su putovali s nama od početka trčali su mu za repom.

„Ženo, moraš zauzeti svoje mjesto u palanci.Nepristojno je da žena iz Khagana ujaše u Shangdu sjedeći na konju i noseći oružje." Jiang Shunfu je ignorirao moj čin, moju titulu, kao što je ignorirao moj čin i moju titulu od samog početka ovog dugog putovanja.

Iskosa je promatrao mog velikog crnog pastuha, kao što je iskosa promatrao Aranjagaana od trenutka kada sam prepušten njegovoj vlasti. Znao je moju titulu. Znao je da sam kći starog Chanyua. Znao je moje ime. Znao je da je Aranjagaan dio mene jer smo bili nerazdvojni, nerazdvojni kao majka sa svojim djetetom. Znao je sve to, a ipak Jiang Shunfu nije pokazivao poštovanje prema meni i meni, nisam mu pokazao nikakvo poštovanje i sada mu ne bih iskazivao poštovanje niti poslušnost.

Jiang Shunfu.

Kako sam prokleo to ime.

Kako sam proklinjao ime svog starijeg brata.

Moj stariji brat, sada Chanyu, vladar našeg naroda. On me je poslao kaganu na dar. Poslao me iz straha, jer s mužem uz mene, svi su Hu u svojim srcima znali da ću biti daleko sposobniji vladar od mog starijeg brata, budale. Dakle, kad je ovaj manji izaslanik kagana, velikog kana mongolskih gospodara, stigao s hanskom "princezom" koju je mom bratu darovao za ženu, budala je vidjela priliku da se riješi prijetnje koju sam mu predstavljao .

Javno, prije svega, dao me je zauzvrat kaganu.

"Predajem vašoj zaštiti svoju sestru, princezu Altani, kao dar kaganu." Bile su to riječi mog prokletog brata Sranje o seksu Jiangu Shunfuu, izaslaniku Hana, ali to iskrivljenje njegovih usana, taj zlobni smiješak, to je bilo za mene. Poklon. Priležnica. Ne dana ni kao maloljetna žena, nego kao dar i priležnica; a uvreda u njegovim riječima izazvala je preplavljujući bijes i ja bih brata ubio tamo, na licu mjesta, da nije bilo njegovih stražara. Bilo ih je previše i moja krvožednost je ostala neutoljena.

Moj brat nije bio dovoljno glup da ostane i pruži mi bilo kakvu daljnju priliku.Prije nego što je sunce zašlo tog nepovoljnog dana, moji su ljudi bili u pokretu, ta jadna hanska "princeza", dovoljno lijepa da zadovolji mog brata, ali više nego vjerojatno samo neka manja plemićka kći koja će zauvijek oslabiti krvnu lozu moga oca, nosila je plačući i naricajući preko stepe.

"Prokleta ta budala bez majke", bile su moje riječi na rastanku dok je prašina mog naroda zastirivala horizont.

Kapetan Pet stotina razumio je dovoljno da se nasmije. U srcu sam bio itekako svjestan da je kaganov sluga, taj Jiang Shanfu, bez sumnje imao još jedan motiv da me odvoji od mog naroda jer je Han bio oprezan.

On je napravio vlastitu procjenu mog budalastog brata, u to sam bio siguran. Možda me je točno procijenio, možda i nije, jer su žene malo cijenile Hane. Nije bilo važno, bio sam više nego siguran da je zaključio da je moj stariji brat budala, i to budala koja vodi Xiongnu, što bi dobro poslužilo kaganovoj svrsi. Suptilni su doista bili načini kaganovih Han savjetnika i slugu i na kraju to nije imalo nikakve veze s mojom sudbinom.

Jednom darovan Velikom Khanu, taj se dar nije mogao poništiti i Jiang Shunfu je došao s pratnjom od pet stotina mongolskih ratnika kojima je zapovijedao njihov kapetan. Samo bi se budala oduprla, samo bi budala pobjegla; a ja, nisam bio budala. Znao sam, kao što je moj brat dobro znao da ja znam, svaki otpor s moje strane, poziv onim meni odanim ratnicima, a bilo ih je mnogo; to bi srušilo gnjev Velikog Khana na Xiongnu sad kad sam bio nadaren.

I tako, proklinjući samog sebe što nisam predvidio lukavstvo budale i što sam bio odsutan, sjeo sam svog velikog crnog pastuha, Aranjagaana, gledajući kako moj narod odlazi. Creampie broj njih pogledalo me preko ramena dok su jahali, a ja sam sebi obećao da ću zapamtiti ta lica, da ću zapamtiti tko mi je još odan.

Uslijedili su tjedni jahanja, beskrajna liga za ligom preko velike stepe, provlačeći se preko visokih planinskih prijevoja, prelazeći golemu pustinju raspjevanih vjetrova, beskrajnu pustoš u kojoj ništa nije živjelo i postojao je samo pijesak i kamen i još pijeska. Izdržao sam duge dane, ledene noći, iznenadne pješčane oluje, pio boćatu vodu iz bunara i bazena u oazama, mučio se preko beskrajnih dina, izdržao goruću vrućinu za koju sam se molio da prokuha Jiang Shunfuov mozak u njegovoj izobličenoj lubanji i uvijek, uvijek Jahao sam svog velikog crnog pastuha. Jahali kad su Mongoli jahali. Vodi mog konja kad su oni vodili svoje, hodao kad su hodali.

Nikada ne pokazujući slabost. Nikada.

Bio sam Xiongnu, a oslabiti značilo je izgubiti čast. Bolje je umrijeti nego izgubiti čast.

"Zadrži puteve svojih ljudi za sebe, Han." Prezirao sam Jianga Shunfua kad me je te prve noći mislio smjestiti u šator identičan svome, sa stražarima na svakom uglu kao da se bojao da će ga njegovi drugovi ubiti u snu. Čemu su onda služili ti čuvari. Kome nije vjerovao. Nisam znao i nije me bilo briga.

Nasmijao sam mu se u lice dok sam od samog početka iskazivao svoje povjerenje u svoju pratnju, stavljajući svoju posteljinu uz ratnike koji su me sada čuvali kao što su me nekoć čuvali ratnici moga oca. Spavao sam na zemlji kao i oni, grijan tijelima muškaraca s obje strane mene jer nisam bio Han, nenaviknut na teškoće. Čistajući mraz ili rani snijeg s pokrivača ujutro, jer zima se sada približavala.

Tamo vani na velikim pašnjacima, moj narod, Hu, Hun, Hunnu, Xiongnu, nazovite ih kako hoćete, bili bi utaboreni u zaklonjenim dolinama, gostili bi se, pjevali naše pjesme o hrabrosti i pobjedi i slavnoj smrti u napadima iu bitkama i krađi mongolskih i tatarskih žena i svađama koje su trajale iz generacije u generaciju.

Nitko ovdje ne bi imao drskosti isprobati moju vrlinu, blizu njih dok sam ležao, jer bio sam nadaren kaganu. Ne bi bilo važno da je itko pokušao. Moj bi nož rasporio grkljan svakome tko bi pokušao takvo djelo, kao što sam ranije parao grkljan ljudima iz mog naroda zbog takvih uvreda protiv mene, smiješeći se dok je njihova krv šikljala na travu dok se moj otac smijao i hvalio svoju jedina kćerina vještina s oružjem. Moj brat je imao dobar razlog da me pošalje na ovaj način, jer bi sigurno njegova krv vrlo brzo oplodila pašnjake da sam ostao sa svojim narodom.

Kapetan Pet stotina nasmijao se na Jiang Shunfuove bijesne proteste. Zasmijao se i ušutkao ga pogledom i rukom na dršci mača, jer svi su znali tko su bili gospodari, a tko sluge u ovom velikom Kaganovom kanatu. Kapetan od pet stotina dobro je znao da me se nijedan njegov ratnik ne bi usudio dotaknuti, jer sam bio darovan kaganu, znao to kagan ili ne; i došao bih kaganu s netaknutom svojom krepošću.

Smijao sam se onoj Hankinji koja je mislila da je muškarac dok sam jahao konja po jesenjem snijegu, prezirući jela koja je pripremala Hanova kuharica. Umjesto toga, uzimao sam hranu iz željeznih lonaca koje su dijelili moji stražari, jedući kao što su jeli, pijući mlijeko, vruće i svježe iz sisa kobila, koje su vlastite ruke vodile do mojih usta, pijući kobilju krv, rijetku, vruću i svježumoje usne pritisnute na pulsirajuću vratnu venu dok sam sisao hranjivu krv, bojeći moje usne crvenije od ikakvih vještina koje su te krhke i plašljive Han djevojke koristile da iskušavaju muškarce.

Smiješeći se tim pocrvenjelim usnama Jiangu Shunfuu, smiješeći se dok je ustuknuo od užasa, smiješeći se dok sam trgao sušeno meso svojim biserno bijelim zubima dok smo jahali, a navečer sam se hrvao s muškarcima, kao što sam se hrvao s očevim ratnici.Nikada nisam pobijedio, jer oni su bili ljudi i bili su ratnici; ali često sam ih prisiljavao da napregnu svu svoju snagu i vještinu prije nego sam bio poražen; a Kapetan Pet stotina često je ušutkao Jiang Shunfuovo neprekidno cviljenje jednim pokretom ruke kad je njegov glas još jednom povisio u znak protesta.

Ovo mora prestati, nije pristojno da se ova žena bori protiv muškaraca.

Ovo dok sam svojim čelom gađao Arslana nosom od kojeg je vrela krv šiknula na moje i njegovo lice, i u tome sam bio u prednosti, jer nijedan od ovih ratnika ne bi riskirao gnjev svog kapetana ili Velikog kana nanijevši mi trajnu štetu. Prednost koju sam besramno koristio i oni su to znali.

Znali su to, i znali su da ja znam, i smijali su se, jer su moja hrabrost i moja vještina i prijevara u hrvanju i moja vještina i nepogrešiva ​​brzina i točnost s mačem i streličarstvom osvojili njihovo divljenje. Njihovo divljenje, ali ne i njihova odanost. Ubili bi me istog trena ako kapetan Pet stotina to naredi, jer su ti ljudi bili ručno odabrani kaganovi ljudi, odani samo njemu. Odan krvlju i zakletvom; ali ja, ja sam bio darovan kaganu, velikom kanu, i njihova je dužnost za sada bila da me čuvaju. Imala sam njihovo divljenje, dobro su znale svoju dužnost i s njima sam bila sigurna kao što bi bile njihove vlastite sestre. Možda sigurnije od svojih sestara, jer one su ipak bile Mongolke.

"Ona je Hunnu, Hu, Xiongnu, Vukov narod, Han." Kapetan Pet stotina udostojio se odgovoriti. "Ona je od Xiongnua, obučena je kao i sve Xiongnu žene, da se bori kao što bi se borio ratnik, i ona je dar kaganu. Isporučit ćemo je kaganu takvu kakva jest," i Ukroćeni tinejdžeri jebani u grupi je bio smiješeći se dok sam udario Arslana udarcem nogom u glavu koji ga je zateturao unatrag i sekundom koja ga je skoro oborila.

Oporavio se, zatvorio se iznenadnom jurišom, ignorirajući moje udarce koljenima i laktovima dok sam ga pokušavao oboriti na tlo gdje sam trebao plesati unatrag, i proklinjao sam samu sebe zbog svog pretjeranog samopouzdanja kad se uhvatio u koštac sa mnom čak i dok sam ga savijao s udarcem koljenom u utrobu i laktom u potiljak. Usprkos tim udarcima, uspio me baciti na zemlju tako da mi je krv potekla Seks sa devicom škorpijom nosa i vidio sam zvijezde iako noćna tama još nije pala na velike travnjake.

"Dajem ti sve od sebe, Arslane," zastenjala sam ležeći i gledajući zvijezde kako kruže dok se on gurao na ruke i koljena dok sam još ležala, a on me uzeo za ruku i povukao na noge i skoro sam pala i htjela bih da me nije podržao.

"Umalo te nije uzela, Arslane", nasmijao se Basan, ustajući i hvatajući me za drugu ruku. "Sjedni ovdje, princezo." Zbog ovih mongolskih ratnika, odali su mi čast i poštovanje tamo gdje Han nije. "Stiže kanta vode. Šaman donosi čaj za krvarenje."